“Bez istine, priznavanja zločina i suočavanja s tim, nema iskrenog, trajnog mira. Kao žrtvu me jako boli to negiranje i šutnja, ne samo onih koji su činili zločine, nego šutnja cijelog društva. Šutjeti ne treba o tome, ne da bismo pozivali na mržnju, nego da se suočimo s time na jedan pravi način”, naveo je Avdić.
Tokom akcije, aktivisti iz Centra obilježili su i objekat “Klaonica” u Lukavcu, koji se od juna do oktobra 1992. godine koristio kao zatočenički objekat za civile srpske nacionalnosti s područja sela Puračić i okolnih mjesta.
Iz Centra navode da se obilježavanju Fabrike obuće “Sloga“ u Prnjavoru, koja je od maja do polovine septembra 1992. služila kao mjesto zatočenja za osobe bošnjačke nacionalnosti, pridružio i Drago Knežević, predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika grada Derventa.
On je kazao kako je važno da se djeca sa sve tri strane upoznaju i uvide sličnosti stradanja i patnji u logorima.
“Svakog bivšeg logoraša gledam kao brata po patnji, jer i on je prošao ono što sam prošao ja. Nema drugog puta, jer svako ko je prošao patnju koju sam ja prošao, za mene je ja”, rekao je Knežević.
U Prnjavoru je obilježen kao mjesto stradanja i zatočenički objekat za civile bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s područja općine Derventa, koji je postojao u periodu od proljeća do ljeta 1992. godine.
Aktivisti Centra obilježili su i nekadašnju zgradu Teritorijalne odbrane Teslić, gdje su zatočenici bošnjačke nacionalnosti premlaćivani i ubijani. U selu Pribinić u Tesliću su mjesto zatočenja za 200 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti bili Društveni dom, Pošta i skladište poljoprivredne apoteke.
Prema saopštenju Centra, u noći između 17. i 18. juna 1992. iz zatočeničkih objekata u selu Pribinić je odvedeno, streljano i zakopano u masovnu grobnicu 18 zarobljenika bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu “Bebe” na planini Borje, koji je obilježen tokom ove akcije.
Tamara Zrnović, članica Centra, navela je da već deset godina s kolegama obilazi mjesta stradanja, ne praveći razliku između mjesta stradanja i patnje svih žrtava.
“Mi nudimo jednu drugačiju kulturu sjećanja u kojem ima mjesta za sve žrtve, sjećanje nije ograničeno isključivo na pripadnike jednog naroda i ta kultura sjećanja pokazuje jednu solidarnost i podršku koju obični ljudi pružaju jedni drugima. Obilježavanju neobilježenih mjesta stradanja, koja su najčešće predmet šutnje i negiranja, do sada se pridružio veliki broj ljudi i tu se vidi da ta solidarnost prelazi etničke ili državne granice”, kazala je Zrnović.
Iz Centra za nenasilnu akciju su od 2015. obilježili više od 140 lokacija u BiH.
Akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja započeli su i aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava u Hrvatskoj koji su, nakon ranijeg obilježavanja Paviljona 22 na Zagrebačkom velesajmu, obilježili i lokalitet “Ribnjak“ na području Lipika, gdje je postojao improvizovani zatočenički objekat u kojem je bilo zatočeno najmanje 24 civila srpske nacionalnosti, od kojih je 18 preminulo.
Izvor: detektor.ba
Mirovni aktivisti Centra za nenasilnu akciju obilježili su nekoliko, do sada neobilježenih, mjesta stradanja na području Zvornika, Lukavca, Prnjavora i Teslića koja su, prema pravosnažnim presudama, prepoznata kao mjesta zatočenja.
