Pamtimo stradanje Škabrnje i Nadina

Rano ujutro 18. studenoga 1991. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske narodne armije počeli su napad na Škabrnju u kojem su imali potporu topništva, trideset tenkova i avijacije. Mjesto je branilo 246 pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnje, a do večeri je selo bilo zauzeto. Uslijedio je masakr civila koji su ostali u selu za vrijeme napada. Civili, među kojima je bilo žena, djece i starijih ljudi, izvedeni su iz podruma u kojima su se skrivali, i potom ubijeni.

Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje ubijaju četrnaest hrvatskih civila i pet branitelja, dok se za troje još traga.

Proglašeni su krivima što su 18. studenoga 1991. godine u više skupina ušli u selo Škabrnja, u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo, pa su, nakon što je otpor branitelja sela slomljen, masovno i gotovo u potpunosti bez ikakve vojne potrebe uništavali stambene, gospodarske i sakralne objekte, nakon čega su iz podruma i drugih zaklonjenih prostora nasilno izvukli sklonjeno civilno stanovništvo, pretežito žene i osobe starije dobi, kao i djecu, te najmanje četrdeset i četiri osobe ubili hicima iz vatrenog oružja ili udarcima tupotvrdim predmetima, pri tom neke od žrtava pred smrt mučili i masakrirali, dok je jednu osobu pregazio tenk.

Među osuđenicima bila je i Zorana Banić, koja je po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj zatražila obnovu postupka. U obnovljenom postupku proglašena je krivom i osuđena na 6 godina zatvora. Osim Zorane Banić i Jovana Badžoke, ostale osobe koje su navedenom presudom u odsutnosti pravomoćno osuđene za ratni zločin u Škabrnji, nikada nisu odslužile zatvorske kazne te i dalje nisu dostupne pravosudnim tijelima RH. U obnovljenim postupcima optužbi su oslobođeni Edita Rađen Potkonjak, Renato Petrov i drugi. U još jednom od postupaka povezanih s presudom iz 1998., Europski sud za ljudska prava dosudio je Marinku Pozderu 4000 eura za nematerijalnu štetu, te 2000 eura za troškove postupka, jer mu je u RH povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Naime, nikada mu nije dostavljena optužnica, a u ponovljenom postupku protiv Zorane Banić svjedokinja je izmijenila iskaz i nije ga više teretila. Odluka suda je iz 2022. godine. On je u odsutnosti 1998. godine pravomoćno osuđen na 20 godina. Bio je na zajedničkoj optužnici. Županijski sud u Zadru je dva puta (2022. i 2023.) odbio njegov zahtjev za obnovu postupka.

Postupci u tijeku pred Županijskim sudom u Splitu protiv dvojice nedostupnih okrivljenika opt. Zorana Tadića i opt. Milana Gnjidića, primjer su sporosti pravosuđa koja je u predmetima ratnih zločina poslovična. Opt. Milan Gnjidić u studenom 2023. oslobođen je optužbe te predmet od onda na Visokim kaznenom sudu čeka odluku po žalbi. Što se tiče kaznenog postupka protiv opt. Zorana Tadića, po informacijama koje posjedujemo, posljednje ročište održano je u srpnju 2023.  Također, važno je reći da bi regionalna suradnja otklonila suđenja u odsutnosti i znatno ubrzala kaznene postupke.

Mještani Škabrnje i Nadina prosvjeduju zbog nepravovremenog procesuiranja ratnih zločina. Pitaju se zašto se postupak protiv Zorana Tadića, bivšeg načelnika sigurnosti Štaba teritorijalne obrane Benkovac, inače državljanina Republike Srbije i Australije, vodi tek sada. Zašto je ta optužnica podignuta tek 2022.? Iz Documente i drugih organizacija koje prate procesuiranje ratnih zločina godinama upozoravamo na nedovoljne kapacitete policije i državnog odvjetništva za istrage svih ratnih zločina.

Pred Haškim tribunalom za zločine u Škabrnji i Nadinu na višegodišnje kazne zatvora 2004. godine osuđeni su Milan Martić i Milan Babić, koji je 2006. počinio samoubojstvo.

Dana 31. svibnja 2023. pravomoćnom presudom donesenom nakon ponovljenog postupka u predmetu protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, Sud je utvrdio odgovornost optuženika po osnovu udruženog zločinačkog pothvata za kaznena djela zločina protiv čovječnosti, između ostalog počinjena i u Škabrnji.

Zločini u Škabrnji i Nadinu su među najtežim počinjenim zločinima u vrijeme rata koji svake godine komemoriraju najviši dužnosnici Republike Hrvatske. Sjećanja na žrtve kao i uspomene preživjelih još uvijek dobivaju medijsku pozornost. Unatrag nekoliko godina komemoracije su pratili i prijepori vezani uz prisustvo Anje Šimprage, tadašnje Potpredsjednice Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, iz redova srpske nacionalne manjine, jer su se neki od mještana protivili njenom sudjelovanju. No bez obzira na protivljenje, polaganjem cvijeća za ubijene Hrvate i svojim javnim porukama, dala je važan doprinos izgradnji povjerenja u Hrvatskoj.

Poznati su nam nepotpuni podaci o stradanju i određenim žrtvama. I ovom prilikom pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali žrtve ili znaju nešto o njihovom stradanju, da nam se jave, kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava – ne samo u Škabrnji i Nadinu, već i cijeloj Hrvatskoj.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Izvor: documenta.hr