Obilježen 20. rođendan Documente
Prije 20 godina krenuli smo na put istraživanja sudbina ubijenih i nestalih i još uvijek na tome radimo, kao i na njegovanju kulture sjećanja – rekla je Vesna Teršelič na obilježavanju 20. godišnjice osnivanja Documente.
Nevladina organizacija Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću s više događaja proslavila je 18. oktobra svoj 20. rođendan. Obilježavanje je počelo spomen šetnjom posvećenom Građanskom odboru za ljudska prava (GOLJP), osnovanom prije 32 godine, jednom od četiri nevladine organizacije koje su osnivači Documente. Razlog spomen šetnje i obilaska lokacija gdje je bilo sjedište GOLJP-a, do konačnog preseljenja u Kuću ljudskih prava na Trešnjevci, završetak je uređivanja i arhiviranja dokumentacije GOLJP-a koju će, po riječima voditeljice Documente Vesne Teršelič, moći koristiti svi koji imaju istraživačke ambicije i zanima ih proučavanje perioda od početka 90-ih do danas.
Prva akcija nevladine scene bila je inicijativa za vraćanjem imena Trga žrtava fašizma, koja je nakon 11 godina uspješno završena.
– Kad je rat počeo, nacrtao sam simbol GOLJP-a – Sanča Pansu i Don Kihota s leđa kako gledaju prema vjetrenjači. Zalagati se za ljudska prava u tim vremenima bio je donkihotovski posao. S druge strane postojali su brojni odbori za ljudska prava koji nisu vrijedili ništa, jer se nisu zalagali za one kojima su kršena ljudska prava. Prvi slučajevi bili su rješavanja problema domovnica. Ljudi koji su ovdje rođeni i živjeli 40 godina nisu mogli dobiti domovnicu. Zakon je bio takav da je policija bez obrazloženja mogla odbiti izdavanje, iako su ljudi zadovoljavali sve uvjete. Krenule su i masovne deložacije koja su do kraja 1994. bile intenzivne. Lično sam bio na 72 deložacije, koje su rađene na dva načina – divlje deložacije kada bi došli uniformirani ljudi i na silu izbacili stanare, a drugi je bio po upravnom postupku. Nitko vas nije mogao izbaciti iz stane bez sudske odluke, a njih nije bilo jer nije bilo razloga da se te ljude izbaci – prisjeća se Pusić, dodavši da su zbog buke koja se digla i reakcije eminentnih profesora koji su ukazivali da su nezakonite deložacije prestale.
Prvi prostor u kojem je djelovao GOLJP bio je u Vukovarskoj 35, a nakon ženidbe sa sada pokojnom ženom Biljanom, GOLJP je radio iz stana njenih roditelja. Bilo je to vrijeme kad se trebalo angažirati oko povratnika izbjeglih nakon Oluje i rješavati im dokumente.
– Tako smo uspjeli mnoge vratiti u svoje stanove ili u sela iz kojih su izbjegli, a mnoge i nismo jer je napravljeno sve da se ne mogu vratiti. Informirali smo ljude po izbjegličkim centrima, dovozili ih u Hrvatsku, smještali ih dok nisu mogli doći u svoje kuće, organizirali izradu dokumenata, a nabavili smo i stado od sto koza od kojih smo formirali deset farmi za povratnike, od kojih i danas rade tri. Zapravo, od 2000. do 2013. stvari su bile loše, ali su bile sva manje loše i osjećao se napredak, a podržavao nas je i tadašnji predsjednik Mesić – kazao je Pusić.
Okupljanje u kući ljudskih prava i razgovor “Dvadeset godina suočavanja s prošlošću: postignuća i izazovi” bila je prilika da se predstave uspjesi Documente, ali i problemi s kojima se suočavaju i oni i nevladina scena.
– Prije 20 godina krenuli smo na put istraživanja sudbina ubijenih i nestalih i još uvijek na tome radimo, kao i na njegovanju kulture sjećanja – rekla je Vesna Teršelič, ističući da je prije deset godina utjecaj Documente bio jači nego danas.
Po riječima Tene Banjeglav, programske koordinatorice, od 2019. Documenta korigira smjer i radi s mladima na brojnim projektima, ali su dokumentarno istraživački i zagovarački rad ostali do danas.
Što se tiče istraživanja broja ubijenih i nestalih, obrađen je veći dio županija i objavljeni rezultati za Osječko-baranjsku, Sisačko-moslavačku, Karlovačku i Dubrovačko-neretvansku županiju, kao i za zapadnu Slavoniju. Kad se završe ostale do 2026. mogla bi se izdati hrvatska knjiga mrtvih sa svim popisima i brojkama.
Kroz suradnju sa Fondom za humanitarno pravo iz Beograda i SNV-om sakupili su 8.221 izjavu svjedoka, obavili 474 video i 43 audio intervjua, napravili 21 podcast te sredili arhive GOLJP-a i ARK-a, organizirali niz šetnji Zagrebom, uključujući i “ženske šetnje” Trešnjevkom i antiratnom šetnjom. Kroz obrazovne aktivnosti prošlo je ukupno 5.066 polaznika. Izdali su 17 on-line publikacija, organizirali sedam izložbi i producirali film “Šume, šume” o četiri partizanke.
Documenta je pratila suđenja u preko 400 kaznenih predmeta zajedno s GOLJP-om i Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, a 56 puta je pomogla u ostvarivanju prava građana. Tu je i doprinos kod pripreme i usvajanja više zakona. Do sada je kroz Documentu prošlo 70 volontera, većim dijelom iz drugih zemalja EU, što je dovelo do pitanja kako povećati interes mladih za ovakve teme. Ljudi su izgubili strast i manje su se spremni izložiti, čulo se od nekih gostiju, među kojima su bili i bivši predsjednik Ivo Josipović, sociolog Dražen Lalić, kao i brojni nevladini aktivisti.
Izvor: portalnovosti.com
Related Articles
