VIJESTI Obilježena 29. godišnjica stradanja Bošnjaka u Sjeverinu

U Sjeverinu, mjestu između Rudog i Priboja, obilježena je 29. godišnjica od otmice i ubistva 17 Bošnjaka, državljana Republike Srbije iz tog mjesta.

I ove godine je kao i prethodne organizirano obilježavanje u manjem broju prisutnih zbog epidemioloških mjera.

Pored članova porodice, skupu su prisustvovali i predstavnici Mešihata Islamske zajednice na čelu sa potpredsjednikom Mešihata dr. Rešad ef. Plojovićem.

Suru Jasin su na samom početku proučili Muhedin ef. Latifović, Mehrudin ef. Genjga, Jasmin ef. Eminić, Edin ef. Hamzić, Harun ef. Eminagić i Muhamed ef. Hurem.

Prisutnima se ispred porodica odvedenih obratio Omer ef. Hodžić istakavši da ih najviše boli što za šehide Sjeverina pravda ne postoji.

“Prema onoj staroj izreci, godina prođe ali dan nikad, tako i mi evo 29 godina šaljemo poruku sa ovog mjesta tražeći istinu o našim najmilijima. Kažu prema onoj staroj da je pravda spora, ali dostižna i ta izreka je relativna jer samo Božija pravda je apsolutna pravda. Samo ove godine ispratili smo sa ovog svijeta na ahiret dvije majke, Safiju Ćatović majku dva šehida i Hanku Pecikozu. Šta mislite, da li će za par godina imati ikoga od tih porodica da obilježava ovaj dan. Danas sa nama nema ni hadži Murata Softića kojem dva brata stradaše tog dana koji nikad proći neće. Ono što nas najviše boli jeste to što 29 godina nakog tog 22. oktobra 1992. godine, mi porodice šehida Sjeverina ne postojima, izgleda da ne postoje ni šehidi, izgleda da ne postoje ni zločinci koji su to počinili. Ni nakon 29 godina se nije do kraja rasvijetlila istina o našim šehidima, kosti njhove nismo našli, a ni dženazu im nismo klanjali iako su se za to stekli uslovi. Sljedeće godine ćemo organizovati dženazu da se njihove duše smire, posle 30 godina.”

Izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo Ivana Žanić istakla da članovi porodica ne mogu ostvariti pravo civilnih žrtava rata.

“2019. godine usvojen je novi Zakon, međutim on je zadržao stara diskriminatorna rješenja iz ranijeg Zakona iz 96. godine tako da članovi porodica otetih Sjeverinaca ali i ljudi koji su izvedeni iz voza u mjestu Štrpci kao i mnogo drugi, ne mogu da ostvare prava civilne žrtve rata. Zakon ne prepoznaje Sjeverince kao žrtve i to je još jedan vid nastavka te prakse nemamja pravde za kako ubije, tako i za članove porodice. Meni je žao što mi u tome nismo uspjeli i što i nakon 29 godina vi, na prvom mjestu nemate posmrtne ostakte koje biste sahranili, mjesto na kom niste se sjećali članova porodica a onda i zato što vas ova država ne prepoznaje kao članove porodica stradalih. Ono što mogu da kažem jeste da ćemo mi i svake naredne godine kao i svih prethodnih godina se okupljati na ovom mjestu i sa vama obilježavati ovaj dan.”

Potpredsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji dr. Rešad ef. Plojović istakao da će se Bošnjaci ovih šehida trajno sjećati.

“Neki su jutros ustali u svojim domovima i kućama i krenuli na posao i vratiće se sa posla ako Bog da. Za nekoliko sati će ponovo zaći sunce koje je izašlo jutros kao što je izašlo i onog 22. oktobra 1992. godine. Smjenjivali su se kišni i sunčani dani, ljeta i zime, prošle su godine i evo danas je punih 29 godina od kada se ovaj zločin desio. Neću se složiti sa svojim prethodnicima koji su ovdje kazali da nismo uspjeli, da nismo ostvarili ono što smo htjeli. Uspjeli smo braćo i sestre a taj uspjeh potvrđuje ovaj naš današnji skup, taj uspjeh potvrđuje i to što vi i danas zivite i odlazite na posao ali u mnogo manjem broju, na ovom prostoru. Da su Bošnjaci još uvijek živi i da opstaju i opstajaće na ovom parčetu Božije zemlje iako su i unatoč planovima koji su imali za cilj da sve vas, odnosno nas Bošnjake izbrišu sa ovih prostora, ne samo Sjeverina već Boga mi i sandžačkih gradova. Uspjeli smo iako su krvoloci u liku ljudi bili pušteni u tom periodu da rade u ime jednog naroda koji još uvijek nema snage da ih nazove pravil imenom, ono što su oni tada učinili i što su jedan značajan period činile. Otišla su strašne slike postupanja prema otetim članovima vaših porodica, nakon što su odvedeni iz autobusa, te su slike obišle svijet, međutim taj svijet je ostao nijem, bez rijeći, bez stava i presude na ono što se desilo. Bez obzira na sve to, mi ne smijemo gubiti nadu. Znajte da oni koji su to uradili, oni su sebe ubili, ubili su pravo sebi i svojoj porodici na budućnost i na sreću.”

Prisutni su nakon proučene dove otišli u Mioče i sa mosta položili cvijeće u rijeku Lim u znak sjećanja na žrtve Sjeverina.

Preuzeto sa portala SANA