Uspomene na djecu ubijenu u ratnom Sarajevu uskoro u jednoj sobi

Ovo je njena prva i jedina kutijica za nakit koju je imala. U njoj je gumica za kosu, par šnalica, prsten i lančić koji smo joj poklonili, njen tata i ja. Bila je “prava djevojčica”. Voljela je skijanje, more i mnogo je voljela da crta. Danas bi vjerovatno bila umjetnica.

Ovako o svojoj desetogodišnjoj kćerki Tini Pekez priču počinje njena majka Ajša.

Sa prvom Tininom kutijicom za nakit i kesom punom crteža, Ajša je došla u Historijski muzej Bosne i Hercegovine (BiH), kojem je dala na čuvanje predmete koji su joj uspomene na kćerku.

“Pogledajte, na svakom crtežu su tri drveta, tri kuće, tri cvijeta. I sunce. To smo nas troje. Bili smo srećna porodica. Od Tine mi je ostao još kupaći kostim iz jednog dijela, koji je toliko voljela, i fotelja iz njene sobe, koju i danas čuvam. Kad uđem u sobu, uvijek, nakon toliko godina, pomislim da je ona možda i dalje tu. Da će se okrenuti i reći, ‘mamice’. Strašna je to bol, koja nikada ne prolazi”, priča Ajša.

Tina Pekez ubijena je 1. septembra 1992. godine u Sarajevu. Sa djecom iz komšiluka tog dana igrala se ispred zgrade. Dvije ispaljene granate sa položaja Vojske Republike Srpske prekinule su dječiju igru i Tinino ratno djetinjstvo.

“Ne prođe dan da se ne sjetim tog trenutka, da ne pitam sebe da li sam pogriješila što sam je pustila napolje. Ali, bilo je mirno, nije se pucalo. I onda odjednom taj udar, ta strašna dva udara. Sva djeca su utrčala u haustor, samo moje Tine nije bilo. Pogledala sam kroz prozor i vidjela je kako leži. Bila je sklupčana i ranjena gelerom u stomak. Samo je zaspala, tako da se više nikada ne probudi”, sjeća se Ajša.

Oko 1600 djece ubijeno u Sarajevu tokom opsade od 1992.-1995.

Tina Pekez je jedna od oko 1.600 ubijene djece tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992.-1995.), glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje im je najčešće geler zauvijek prekinuo djetinjstvo.

“Donijela sam i našu prvu fotografiju. Vidite kakva je bila, kao štrucna. I nju ću ostaviti ovdje u muzeju, sa uspomenama mnoge ubijene djece”, kaže Ajša.

Historijski muzej BiH od februara 2020. godine prikuplja lične predmete ubijene djece tokom opsade Sarajeva. Donose ih roditelji i povjeravaju kustosici muzeja Elmi Hodžić, idejnoj autorici postavke memorijalne “Bijele sobe”, koja će na proljeće biti otvorena u Sarajevu.

“Teško je odvojiti se od bilo kog predmeta, svakom roditelju je to teško. Ipak, ovo za njih mnogo znači. Znači im da znaju da će to negdje biti sačuvano i da će sve te predmete imati priliku neko da vidi”, priča Elma vadeći iz kutija donešene roditeljske uspomene.

“Za sada najviše imamo crteža, koja su nastajala uglavnom u skloništima i podrumima. Njihove sveske i spomenari. Neki roditelji donesu igračke, poneku fotografiju, ako im je ostala. Prije neki dan jedna majka je donijela kostim za balet svoje kćerke, posebno upakovan, koji je djevojčica samo jednom obukla”, kaže Elma.

Ona ističe i da će memorijalna soba biti jedna vrsta edukacijskog centra koja će govoriti o prošlosti, ali koja će i svim posjetiteljima ukazivati na važnost mira, te predstavljati dokumentacioni centar i kroz edukativne projekte biti pokretač važnih društevnih promjena.

Memorijalna soba ispunjena igračkama i predmetima djece

Ideja memorijalne “Bijele sobe” potekla je od roditelja, okupljenih u Udruženju ubijene djece u opkoljenom Sarajevu 1992. – 1995. godine. Nakon dobijenog prostora, koji im je dodijelila Opština Centar, građevinski radovi na izgradnji spomen – sobe su počeli početkom godine. Prostor se nalazi se u blizini Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva u centru grada, što zapravo čini jednu cjelinu.

Biće uređena kao dječija soba ispunjena predmetima, igračkama i drugim eksponatima koje će donirati roditelji ubijene djece. Imaće i svoju stalnu izložbenu postavku, ali i dio o istorijskom kontekstu opsade Sarajeva. Na jednom od zidova planirane su fotografije i imena ubijenih najmlađih Sarajlija.

“Ta dječija soba koju smo ovdje zamislili i koju će postaviti Elma Hodžić će u stvari odavati utisak, kao da je to bio posljednji trenutak dječije igre. Krevet će biti nepospremljen, igračke će biti razbacane, sveske otvorene, kao da se dijete igralo, ostavilo takvu sobu i nije se nikad u nju više vratilo. I to je ta simbolika, jer naša djeca su najčešće ubijana tokom igre, onda kada su vjerovatno tokom rata na tren bila sretna”, kaže Fikret Grabovica predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Ulazeći u prostor koji je planiran kao memorijalna soba, na pitanje o njegovoj ubijenoj djevojčici Irmi, drhtavim glasom, ipak, počinje da priča.

„Moja Irma ubijena je 20. marta 1993. godine. Imala je jedanaest godina. Tog dana, kao i u mnogim drugim slučajevima stradanja sarajevske djece, nije bilo borbenih djelovanja. Nakon dugotrajnog boravka u podrumu izašla je ispred haustora, a onda je eksplodirala granata. Bio sam na dužnosti kad se to dogodilo. Prvo su mi javili da je ranjena. Kad sam došao kući vidio sam lokvu krvi ispred stana. Žena i ja otišli smo u bolnicu i tamo su mi rekli da je Irma preselila. Geler joj je presjekao arteriju i tu nije bilo pomoći. To je jedan nezaboravan trenutak, kada se čitav svijet srušio i to su te rane koje smo mi roditelji dobili gubitkom svojih najdražih bića”, priča Fikret.

Pokazujući prostoriju u kojoj je planirana i kancelarija Udruženja, Fikret kaže da će ova memorijalna soba do sada, možda, najviše značiti roditeljima, ali i da je neizostavna činjenica da nakon više od 20 godina od završetka rata, pravda nikada nije zadovoljena.

“Naša djeca nisu slučajne žrtve rata. Ubijana su granatama, snajperima, vrlo svjesno i namjerno. Do sada, niti jedna optužnica nije podignuta za zločine nad djecom tokom opsade grada. To je ono što boli i što svim roditeljima dodatno teško pada”, ističe Fikret.

Teror nad građanima Sarajeva trajao je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći.

Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca.

Na doživotni zatvor za terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade glavnog bosanskohercegovačkog grada, pravosnažno je osuđen i nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić.

Vijeće Haškog tribunala 2017. godine, nepravosnažno je osudilo i Ratka Mladića, za teroriziranje građana Sarajeva i držanje grada pod opsadom prema optužnici iz 2011. godine. Mladić je osuđen na doživotnu robiju.

Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano 12 osoba.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i nekadašnji predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.

Biljana Plavišić, bivša predsjednica Republike Srspke, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog tribunala osuđena na 11 godina zatvora.

Za zločine nad djecom počinjene tokom opsade Sarajeva, za sada niko nije odgovarao.

Posveta nekoj drugoj djeci

Ajša Pekez, majka ubijene Tine, nakon rata više nije imala djece. Profesor je defektologije i svoj život, kako kaže, posvetila je „nekoj drugoj djeci“. Od svih Tininih crteža 2012. godine napravila je izložbu koja je svoju postavku, osim u Sarajevu, imala u brojnim evropskim gradovima.

Fikret Grabovica ima još tri kćerke, danas uspješne mlade žene.

„Znate, u našem narodu ima jedna stara izreka koja kaže da vrijeme liječi svu bol. U našem slučaju, u slučaju roditelja ubijene djece, to nije tako. Zato će ova memorijalna soba biti posebno značajna nama roditeljima, da znamo da naša djeca neće nikada biti zaboravljena i da više nijedno dijete ovdje ne smije biti ubijeno“, napominje Fikret Grabovica.

Za realizaciju memorijalne „Bijele sobe“ za djecu ubijenu u opkoljenom Sarajevu doprinos su dale, uglavnom, sve opštine u gradu (četiri), kao i Vlada Kantona Sarajeva. Svečano otvaranje planirano je 5.maja 2021. godine.

Preuzeto sa portala Radio Slobodna Evropa