Hoće li Karadžić biti proglašen krivim za genocid?

Ono što se naziva srebreničkim genocidom, smatraju žrtve, zapravo je mnogo šire od same Srebrenice.

Presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću, koja je zakazana za 24. mart u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), porodicama ubijenih u srebreničkom genocidu u julu 1995. godine i bivšim logorašima predstavlja samo djelomično zadovoljenje pravde, jer za zlodjela koja su počinjena, poručuju oni, ne postoji adekvatna kazna.

Hasan Nuhanović je u julu 1995. godine, u vrijeme posljednjeg napada na srebreničku enklavu, radio kao prevodilac pri timu Ujedinjenih naroda stacioniranom u Srebrenici. U srebreničkom genocidu izgubio je majku, oca i brata.

Izricanje presude Karadžiću zakazano za 24. mart

Nuhanović kaže kako je za njega veoma bitno šta će pisati u presudi 24. marta, prenosi Anadolija.

Prema njegovim riječima, postoji populacija u BiH koja možda pažljivije prati ono što se dešava u Hagu nego ostali dio stanovništva, zato što je direktno pogođena zločinima i genocidom.

“Mislim da je jako malo ljudi pročitalo optužnicu protiv Karadžića. To govorim zato što tamo stoji niz navoda, stvari za koje je Karadžić optužen i sada treba da vidimo da li će biti i osuđen. Nama je Karadžić bitan u cijeloj ovoj priči, 20 godina nakon srebreničkog genocida, zato što je bio, po svojoj funkciji, iznad svih onih u koje smo do sada upirali prstom”, pojasnio je Nuhanović.

Genocid na mnogim područjima

Ono što se naziva srebreničkim genocidom, smatra on, zapravo je mnogo šire od same Srebrenice.

“Radi se o Bošnjacima ili muslimanskom stanovništvu Podrinja nad kojim je izvršen genocid. To zapravo piše i u presudi iz februara 2007. godine, koju je donio Međunarodni sud pravde. Piše da je i u i oko Srebrenice počinjen genocid nad bosanskim muslimanima, ne piše nad Srebreničanima. Imamo i užasne zločine koji su počinjeni 1992, onda imamo i one koji kažu da je bio genocid i u Prijedoru, Foči ili nekom drugom dijelu BiH i ja smatram da jeste”, istakao je Nuhanović.

Presuda Radovanu Karadžiću, optuženom u Haškom tribunalu za genocid u Srebrenici počinjen 1995. i još nekoliko bh. općina 1992, progon nesrpskog stanovništva, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, kako kaže Nuhanović, mogla bi sve u BiH približiti istini.

“Ako u presudi bude pisalo da je genocid počinjen, ne samo u Srebrenici nego i na drugim mjestima u BiH, nad Bošnjacima, mislim da će ta presuda da nas sve približi jednoj istini. Bit ćemo puno bliže jednoj istini o onome šta se dogodilo prije više od 20 godina u BiH”, pojasnio je Nuhanović.

Kaže kako je zainteresiran i za to koliko će i hoće li se opće stanje u regiji promijeniti u pozitivnom smislu nakon ove presude. Za članove porodica ubijenih, dodao je, apsolutna pravda ne postoji.

‘Moj otac, majka, brat, rođaci su mrtvi. Moj život je uništen’, kaže Nuhanović

“Nešto što bi bila apsolutna pravda ne postoji. Koliko će godina biti dosuđeno Karadžiću je bitno, međutim, da li će on biti 20, 25, 40 ili pet godina, s obzirom na njegove godine, to je manje bitno. Bitno je da to bude doživotna robija, to bi bilo logično. Ali, s druge strane, puno je bitnije šta će da piše u toj presudi o onome šta se dogodilo, o onome za šta je on odgovoran”, naglasio je Nuhanović.

Podsjetio je da je Karadžić bio na vrhu piramide zapovijedanja u tadašnjoj Republici Srpskoj, tako da bi se sve što bude presuđeno njemu zapravo trebalo odnositi i na sve one koji su bili u toj hijerarhiji ispod njega, po komandnoj strukturi.

Istovremeno, Nuhanović je izrazio zabrinutost zbog toga hoće li presuda Karadžiću i sve ostale presude ispuniti svoju ulogu. Mišljenja je da Haški tribunal neće završiti proces postizanja pravde vezano za ratove u bivšoj Jugoslaviji, odnosno u BiH, uzimajući u obzir da je najavljeno zatvaranje Tribunala.

“Ne treba dozvoliti previše euforije sa presudom Karadžiću, to je izuzetno bitna i vjerovatno najbitnija do sada i inače presuda na Tribunalu, ali ima još puno ozbiljnog i teškog posla koji predstoji pravosuđu BiH vezano za ratne zločince koji žive među nama i pored nas u BiH.”

Majka i supruga žrtava: Uništili su nam sve

Kazna protiv Karadžića će, prema njegovim riječima, biti takva kakva će biti. Direktiva da se 50 kilometara od Drine mora etnički očistiti je, prema njegovim riječima, manje-više i provedena.

“On će vjerovatno svoj život završiti negdje u zatvoru, a ono što je on tom direktivom htio da postigne, po mom mišljenju, je manje-više postignuto. Vi možete sada u zatvor poslati 3.000 pripadnika srpskih snaga koje su učestvovale u tim ubistvima, moj otac, majka, brat, rođaci su mrtvi. Moj život je uništen”, poručio je Nuhanović.

Mirsada Malagić jedna je od hiljadu majki koje su izgubile sinove u srebreničkom genocidu. Izgubila je sinove Elvira, koji je imao 19 godina, i Admira, koji je imao samo 15, te supruga Salku. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u zvorničkoj Kamenici, a ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima. O ubistvima najbližih, gladi koja je vladala u Srebrenici, haosu te 1995, Mirsada Malagić je govorila u Haškom tribunalu, kao svjedok Tužilaštva u procesu protiv Karadžića, u januaru 2012. godine.

Mirsadi Malagić u srebreničkom genocidu ubijeni suprug i dva sina

Kao i većina preživjelih Srebreničanki, s nestrpljenjem čeka presudu Radovanu Karadžiću. U razgovoru za Anadoliju prisjetila se svjedočenja i, kako je kazala, najteže joj je palo što “na licu tog čovjeka, kroz pitanja koja je postavljao, nije vidjela da se kaje zbog onoga što je uradio”.

Malagić se nada da će Karadžiću biti izrečena najstrožija kazna, doživotna robija: “Da se barem djelomično zadovolji pravda za hiljade ubijenih, ali i onih koji su morali napustili svoje domove. Uništili su nam sve što smo imali. Međutim, nema adekvatne kazne koja bi se njemu izrekla, a da bude kažnjen za zlo koje je uradio.”

Strahote logora 

Za nju, kao majku i suprugu koja je izgubila sve najmilije, kazna doživotnog zatvora za Karadžića bi bila, kako je rekla, olakšica, barem u njenoj duši.

“Niko ga ne može kazniti onoliko koliko je on kaznio nas ili mene lično”, poručila je Malagić.

Svjedok optužbe protiv Karadžića Mehmed Musić je 2011. pred Haškim tribunalom svjedočio o događajima 1992. u sarajevskoj općini Hadžići, o maltretiranju u više logora u okolini Sarajeva, zajedno sa stotinama muslimana, od kojih su neki odvedeni i potom ih niko više nije vidio. Musić je tada molio Boga da ga ubiju i da ga više ne ponižavaju.

Rekao je da je Karadžića tada nazvao “većim fašistom od Hitlera”. Musić je od 20. maja do 5. novembra 1992. bio pritvoren u sportskoj hali u Hadžićima, zgradi Skupštine opštine, pritvoru poznatom kao “Planjina kuća”, kasarni Lukavica, zatvoru Kula i Svrakama.

Tokom svjedočenja pričao je “o gašenju cigareta na tijelima tadašnjih logoraša, premlaćivanju, ali i ostalim strahotama”.

Mehmed Musić u svjedočenju u Hagu kazao da je Karadžić veći fašist od Hitlera

“Svi očekujemo da on (Karadžić) dobije doživotnu robiju. Ali, koliko god on dobio godina, nama je važno da bude osuđen za genocid, jer nije genocid počinjen samo u Srebrenici. Počinjen je i u Vlasenici, Prijedoru, Višegradu, Zvorniku, u svim gradovima gdje su stradale hiljade ljudi. Nema tog suda koji ga može osuditi, a da mi budemo zadovoljni”, poručio je Musić.

Musić je svjedočio i u slučaju protiv Slobodana Miloševića 2003, kao i Momčila Krajišnika 2004. godine.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid u Srebrenici počinjen 1995. i još nekoliko općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Uhapšen je 2008. godine, nakon više od decenije provedene u bjekstvu.

Suđenje mu je počelo u oktobru 2009, a Tužilaštvo je s izvođenjem dokaza počelo pola godine kasnije i ovaj proces okončalo u maju 2012. godine.

Karadžić, koji se sam brani, svoje svjedoke pozivao je od oktobra 2012. do maja prošle godine.

Presudu će donijeti vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudac O-Gon Kwon, a čiji članovi su Howard Morrison i Melville Baird.

Preuzeto sa portala Al Jazeera Balkans