FHP Kosovo: Oliver Ivanović osuđen na devet godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

FHP Kosovo: Oliver Ivanović osuđen na devet godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

fdh_kosovo_logoNakon trinaestomesečnog glavnog pretresa u slučaju Tužilac protiv Olivera Ivanovića i drugih,[1] međunarodno veće Osnovnog suda u Mitrovici/Mitrovicë (predsedavala sudija Roxana Comsa,[2])  objavilo je 21. januara 2016. godine presudu kojom je optuženi Oliver Ivanović oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva i izreklo mu je kaznu zatvora u trajanju od devet (9) godina. U kratkom obrazloženju koje je ovom prilikom sudija Comsa saopštila strankama u postupku, sud je našao da je Ivanović odgovoran za zločin počinjen 14. aprila 1999. godine, u Mitrovici/Mitrovicë, u ulici Miladin Popović (sada Ahmet Selaci), kao i u ulici Put za Bajr. Ovom prilikom su usled dejstva srpskih paravojnih policijskih snaga ubijeni Albanci Fatmir Mustafa, Skender Paqarada, Avni Abazi i Mehmet Seferi.

Istovremeno, sud je presudom optuženog Ivanovića, kao i optužene Dragoljuba Delibašića, Iliju i Nebojšu Vujačića i Aleksandra Lazovića, oslobodio optužbi u pravcu krivičnih dela teško ubistvo počinjeno iz nacionalnih motiva, kao i teško ubistva u pokušaju iz nacionalnih motiva, koja su se prema tvrdnjama optužnice desila u nemirima 03. februara 2000. godine u severnom delu Mitrovice/Mitrovicë i u kojima su prema tvrdnjama tužilaštva učešće uzeli i petorica optuženih na čelu sa Ivanovićem.

Međunarodni tužilac je 11. avgusta 2014. godine podigao optužnicu protiv Ivanovića i četvorice ostalih osumnjičenih. Njome je optuženom Ivanoviću stavljeno na teret da je 14. aprila 1999. godine i u svojstvu vođe srpskih paravojnih/policijskih jedinica podsticao grupu podređenih da počine ratne zločine protiv osoba koje nisu imale aktivnu ulogu u neprijateljstvima, kao i da je naredio ubistvo devet (9) civila, od kojih su ubijene četiri osobe. Optuženom Ivanoviću je navedenom optužnicom takođe stavljeno na teret da je u svojstvu vođe paravojne grupe “Čuvari mosta”, sa optuženim Delibašićem, 03. februara 2000. godine, u večernjim časovima, po ranijem dogovorenom zajedničkom planu i sa direktnim umišljajem prisilio građane albanske nacionalnosti na severu Mitrovice da napuste njihove kuće i teritoriju severnog dela Mitrovice sa krajnim ciljem da se ovom prilikom počine ubistva ili da se Albancima nanesu telesne povrede. Kao posledica njihovih radnji živote su ovom prilikom izgubili: Nderim Ajeti, Nexhmije Xhaka, Sebiha Abrashi, Remzije Canhasi, Muharrem Sokoli, Selime Berisha, Nezir Voca, Shqipe Voca, Bashkim Rrukeci i Nimon Sejdiu, dok su teške povrede zadobili: Rezarta Ajeti, Nexhmedin Ajeti, Agon Ajeti i Emine Xhaka. Prema optužnici, radnjama optuženih su ovom prilikom bili ugroženi životi još devet osoba. Prema istoj optužnici, optuženi Nebojša i Ilija Vujačić, kao i Aleksandar Lazović su 03. februara 2000. godine, pod komandom optuženog Ivanovića i sa istim namerama koje su imali Ivanović i Delibašić, izvršili napad u ulici Lole Ribara br. 3., kojom prilikom je ubijeno deset (10) Albanaca, i više njih je zadobilo teške telesne povrede sa posledicama kojima su bili ugroženi njihov i životi.

Glavni pretres otvoren je 18. decembra 2014, godine. U toku pretresa, koji je trajao nešto više od godine dana, sudsko veće je zasedalo 83. dana, u toku kojih je saslušan 81 svedok,  55. svedoka tužilaštvu a 22. odbrane. Dva svedoka tužilaštva svedočila su u svojstvu anonimnih svedoka. Prema odluci sudskog veća identitet jednog od ove dvojice svedoka nije bio obelodanjen ni stranama u postupku. Takođe, četiri (4) svedoka tužilaštva su tokom šest (6) zasedanja sudskog veća svedočila putem video konferencije. Ovi svedoci više ne žive na Kosovu. U toku pretresa su izvedeni i mnogi materijalni dokazi predloženi od strane stranaka u postupku. Sudsko veće je u okviru dokaznog postupka obavilo inspekciju lica mesta u južnom i severnom delu grada.

Sudsko veće je po službenoj dužnosti oštećenoj strani, kao stranci u postupku, angažovalo punomoćnika, radi zaštite njihovih prava u toku krivičnog postupka.

U obrazloženju, nakon objavljene presude, sudsko veće je istaklo da je presudu donelo na osnovu dokaza i zakona. Prema ovom obrazloženju, zločin za koji je optuženi Ivanović oglašen krivim dogodio se 14. aprila 1999. godine i za vreme oružanog sukoba na Kosovu. Sud je konstatovao da je na osnovu direktnih dokaza izvedenih u toku postupka, potvrđeno da se optuženi Ivanović nalazio na mestu događaja, uniformisan i naoružan i sa drugim pripadnicima srpskih snaga i da je imao specifično ponašanje. Prema sudu, optuženi je u uniformi viđen i pre kritičnog događaja, zajedno sa drugim srpskim vojnim licima. Više svedoka je optuženog videlo na mestu događaja, njihovi iskazi su uverljivi i ubedljivi. Sudsko veće je ukazalo dodatno poverenje glavnom svedoku tužilaštva, njegovim tvrdnjama, da je u momentu kada je skoro izbegao sigurnu smrt, kada je bio potpuno opterećen sa sudbinom njegove porodice, svedočio o Ivanovićevom prisustvu na mestu zločina, što je prema nalazima suda dalo izuzetnu težinu njegovom iskazu. Ova činjenica je za sud bila jako ubedljiva. Prema nalazima suda, Ivanović je bio karika u lancu i tadašnjoj službenoj mašineriji na severu Mitrovice, ali nije oglašen krivim po komandnoj odgovornosti. Na kraju, sud je konstatovao da je u pojedinim iskazima svedoka uvideo pojedine ali minorne nepodudarnosti, koje nisu bile odlučujuće za krajnji nalaz suda.

Sudsko veće nije poklonilo pažnju odbrani optuženog Ivanovića, kao ni svedocima odbrane, koji su pokušali da potvrde alibi optuženog, koji su u toku postupka izneli generalne iskaze o kretanju optuženog, da je bio na radnom mestu, pod radnom obavezom.

Sud je odluku u ovom predmetu zasnovao na zakonu koji je bio na snazi u vreme izvršenja krivičnog dela[3] i kojim je za delo za koje je optuženi Ivanović oglašen krivim predviđena kazna zatvora u trajanju od 5. do 15. godina. Prilikom izricanja kazne sud je imao u vidu olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, dok u vezi oslobađajućeg dela presude sudsko veće nije našlo da izvedeni dokazi van svake sumnje potvrđuju odgovornost optuženih.

Posebnim rešenjem pretresno veće je optuženom Ivanoviću produžilo meru kućnog pritvora u kojem se on nalazio od 18. septembra 2015. godine, a nakon boravka u sudskom pritvoru od više od jedne i po godine. Zakonom o krivičnom postupku Kosova, u slučajevima izricanja kazne zatvora od pet (5) ili više godina predviđen je sudski pritvor.[4] Ostalim optuženima su ukinute mere bezbednosti.

Odluka suda, kojom je optuženom Ivanoviću izrečena kazna zatvora od devet godina, nije konačna. Nezadovoljne strane imaju pravo žalbe nakon prijema pismene presude.

FHP Kosovo na osnovu  redovnog praćenja glavnog pretresa i pristupa službenoj dokumentaciji u ovom predmetu, nalazi da je glavni pretres vođen sa izuzetnom profesionalnošću od strane pretresnog veća i da su stranke u postupku imale priliku da koriste sva svoja procesna prava koja im pripadaju na osnovu zakona i međunarodnih konvencija. Ne sporno je da je optuženi Ivanović kritičnog dana bio na mestu događaja, ali je ostala nerazjašnjena njegova konkretna uloga, da li je izdavao naređenja za ubistvo civila, koje je konkretne radnje preduzeo kritičnog dana? Razjašnjenje se očekuje pismenom presudom, povodom koje će FHP objaviti detaljnu analizu slučaja.

[1] Saoptuženi: Dragoljub Delibašić, Nebojša i Ilija Vujačić, Aleksandar Lazović.

[2] Članovi pretresnog veća: sudije Nuno Manuel Ferreira de Modureira i Vitor Pardal.

[3] Krivični zakon SFRJ.

[4] Član 367 stav 2 ZKPK predviđa: Ako sudija ili sudsko veće izrekne kaznu od pet (5) ili više godina zatvora optužnom određuje pritvor, ako on nije u pritvoru ili produžava istog ako se optuženi već nalazi u pritvoru.

Share