Štrbac odbio odgovarati o pomoći Srbije

Na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću dvodnevni iskaz je dovršio ratni tajnik tzv.Republike Srpska Krajina (tzv.RSK) i današnji predsjednik udruge Veritas Savo Štrbac.

Nakon što je Šrbac u glavnom ispitivanju, kao svjedok obrane o kontekstu sukoba – pokušao prikazati Jugoslavensku narodnu armiju, JNA i njezinog tadašnjeg majora Mladića kao „tampon zonu“ u zaraćenom području Hrvatske 1991.godine –  u nastavku unakrsnog ispitivanja haško tužiteljstvo ga je dodatno podsjetilo na napade srpskih snaga i etničko čišćenje koje je umjesto toga uslijedilo.

Haški tužitelj Almir Zec je suočio Štrbca s napadima JNA, lokalne Teritorijalne obrane, Martićevaca i dobrovoljaca iz Srbije – na sela Škabrnju i potom na Nadin u studenom 1991.godine – u kojima je ubijeno mnoštvo mještana, od čega polovica žena. Većina je streljana iz neposredne blizine, a neke žrtve su mučene prije nego su ubijene.

„Dakle to su žrtve koje ste predali Hrvatima?“, upitao je Zec svjedoka Šrbca koji je obavio razmjenu 48 ubijenih ljudi.

„Pretpostavljam da jesu, ali ja prvi puta vidim da su bili mučeni, kako tu piše. Stradalo je dosta civila, ali i vojnika. I s jedne i s druge strane“, pravdao je pri tom veliki broj ubijenih svjedok obrane.

„Ubijali bi svakog na koga naiđu, zar ne“?, upitao je tužitelj Zec.

„To ja sad čujem od Vas prvi put. Imamo ove akcije Škabrnja i Nadin – gdje se vodila dvodnevna bitka“, poricao je Štrbac da je znao za egzekucije zarobljenih civila, pokušavajući prikazati kako su svi ubijeni tijekom borbi.

Podsjetimo, u mjestu Škabrnja ubijeno je oko 100 mještana, čiji su članovi obitelji javno protestirali 2012.godine jer haško tužiteljstvo nije željelo procesuirati generala Mladića i za taj zločin u Hrvatskoj, već samo za one u BiH (koji su se također trebali reducirati u konačnoj optužnici). U Nadinu je ubijeno 19 osoba, od kojih su 15 bili civili, dok se troje osoba još vode kao nestale.

Branio vojnike ubojice civila

Nakon osporavanja da je znao da su zarobljeni civili ubijani, Štrbca je tužitelj podsjetio na njegov iskaz na suđenju ratnom predsjedniku tzv.RSK Goranu Hadžiću na kojem je potvrdio kako je osobno kao odvjetnik branio srpske vojnike zbog toga pred sudom.

Prema haškoj optužbi, Štrbac je ubojice branio tezom – da su bili prisiljeni i dobili uputstva od strane vojnih starješina.

„Ja to nisam rekao čovječe. Branio sam mlade ljude koji su bili natjerani da ubijaju. Mladi čovjek, doveli su ga do linije fronta i rekli – tamo su neprijatelji. Kao Nikola Gagić“, oštro je odvratio svjedok, a tužitelj nastavio dokazivati da je znao da su civili hrvatske nacionalnosti bili meta srpskih vojnika na osnovu uputstva starješina.

„Rekli ste da su obje strane držale civile. Naveli ste kao primjer kada su u Benkovcu uhićeni osmorica Hrvata – za razmjenu za uhićene Srbe. Benkovački advokat Savo Štrbac potpisuje dokumente za razmjenu“, pročitao je pokazano tužitelj Zec, opisujući kako su pripadnici milicije tzv.Krajine „Martićevci“ pokupili taoce na ulici ili obrtu u kojem su radili.

„Da, tako je bilo. Petorica Srba su uhićeni prvo, a onda osmorica Hrvata i o tome sam pisao knjigu. Rekli su mi – da puste naše, ako hoće njihove. I to je bio sav moj posao“, potvrdio je svjedok obrane koji je bio glavni i u Komisiji za razmjene tzv.Krajine.

Branio se od optužbi za sudjelovanje u UZP-u

Kako bi pokazao nevjerodostojnost svjedoka obrane tužitelj Zec je suočio Štrbca s njegovim vlastitim riječima iz spornog vremena u kojima poziva na ujedinjavanje tzv.Krajine u Hrvatskoj i Republike Srpske u BiH – s državom Srbijom.

Taj cilj je u haškim optužnicama opisan kao Udruženi zločinački poduhvat (UZP) stvaranja Velike Srbije etničkim čišćenjem nesrpskog stanovništva sa zauzetog područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

„Naš konačni cilj je unija s drugim Srbima u Bosni i Republici Srbiji – dakle ovo je bio Vaš stav i stav Vlade u kojoj ste služili“, citirao je i suočio svjedoka tužitelj.

„To je mnogo drugačije nego što zvuči kad se istrgne ovako jedna rečenica iz konteksta.“, pokušao je osporiti Štrbac vlastite riječi u jednom interview-u za strane medije, potvrđujući jedino da je izabran za tajnika Vlade tzv.RSK u travnju 1993.godine, kao i da je obavljao funkciju sve do pada tog pobunjenog područja 1995.godine.

„To je Vaša izjava, je li je osporavate?“, ustrajao je tužitelj Zec.

„Možda sam slično nešto rekao, ali ja nisam pregledao te tekstove prije objave“, pokušavao se izvući  Štrbac nakon čega je suočen i s govorom ratnog srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića iz 1992.godine u kojem se potvrđuje „oružana pomoć Republike Srbije i slanje dobrovoljaca u Hrvatsku“.

„Što znači to oružano, ako Vi znate što se krije iza tog pojma – ja ne znam“, pokušao je osporiti Štrbac, potvrđujući nakon kraćeg natezanja – da je bilo dobrovoljaca u tzv.Krajini te da su dolazili tijekom cijelog rata (1991-1995).

Štrbac je odbio odgovoriti i na pitanje – jesu li vlasti iz tzv.Krajine dobivale pomoć iz Srbije i jesu li je očekivale, kao i je li čuo za potpuno razaranje mjesta Kijevo (1991.) od strane optuženog Mladića, kao majora JNA – budući da je u sporno vrijeme svjedok obrane bio načelnik obavještajne službe Teritorijalne obrane srpskih snaga u Benkovcu.

„Kako kaže jedan moj profesor – ne pada se na pitanju već na odgovoru“, odvratio je Štrbac na dodatne pokušaje sudaca da iz njega izvuku odgovor, nakon čega je konstatirano – da ne želi odgovoriti na pitanje.

Suđenje za genocid i ostale zločine VRS-a u BiH (1992-1995) nastavilo se iskazom ratnog šefa tajne policije bosanskih Srba Dragana Kijca.

VIDEO: Završni dio unakrsnog ispitivanja Štrbca