Nataša Kandić: Nama, koji pamtimo prošlost, nedostaju Bosanci

Među brojnim licima čija je pojava obilježila 20 proteklih godina na prostoru bivše Jugoslavije, svakako je i Nataša Kandić. Svoju popularnost među borcima za ljudska prava početkom devedesetih godina prošlog vijeka stječe kao svojevrsna ikona borbe protiv tada vladajućeg režima Slobodana Miloševića, oformivši u ljeto 1992. godine Fond za humanitarno pravo.

Za svoja zalaganja, a prije svega zbog istraživanja ratnih zločina tokom proteklih ratova bila je i napadana, ali i nagrađivana. Od desničarskih snaga u Srbiji bivala je optuživana za antisrpstvo, a kod vladajućeg režima u Srbiji nije omiljena ni danas.
Nataša Kandić je dobitnica brojnih međunarodnih priznanja među kojima posebno mjesto zauzima nagrada Human Rights Watch koju je dobila dva puta, 1993. i 2003. godine. Odlukom predsjednika Hrvatske odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. Američki magazin “Time” ju je uvrstio na listu 36 heroja Evrope, a za svoja zalaganja građani Bosne i Hercegovine su joj se zahvalili 29. septembra 2005. godine kada je proglašena počasnim građaninom Sarajeva. Nakon 20 godina rada Nataša Kandić je svoje mjesto u Fondu za humanitarno pravo prepustila mladoj i perspektivnoj Sandri Orlović i njenoj zamjenici Marijani Toma. Najava predstojećeg Foruma o tranzicionoj pravdi, koji će se održati 16. i 17. maja na Jahorini, povod je za naš razgovor sa Natašom Kandić.
Fond za humanitarno pravo Srbije ste prepustili novim generacijama. Nedavno sam negdje pročitao da se sada osjećate kao druga osoba. Iza vas su dvije burne decenije i jedna ste od onih osoba koja je svojom pojavom obilježila taj period. Kako se osjeća Nataša Kandić danas? Jeste li pomalo umorni ili imate namjeru posvetiti se nečemu drugom?

20 godina sam istovremeno bila direktorica, istraživač, menadžer, autor svih izvještaja, analiza i saopćenja Fonda za humanitarno pravo (FHP) i to isto u odnosu na Fond za humanitarno pravo Kosovo. Bilo je vrijeme da stanem i da sagledam svoju profesionalnu ulogu i mjesto u budućnosti. Nisam sebe vidjela na čelu FHP-a i FHP Kosovo. Shvatila sam da je vrijeme da te dvije organizacije vode mlađi ljudi, a da ja treba da se posvetm nezavršenim poslovima iz prošlosti. Pokazalo se da sam donijela dobre odluke. Obje organizacije, i FHP Kosovo i FHP su u dobrim rukama. Moj novi zadatak je da ostavim naslijeđe koje će izdržati svaku provjeru u budućnosti. Riječ je o žrtvama. Započela sam pisanje narativa o 13.500 žrtava rata na Kosovu. Dosad je završena prva knjiga, koja govori o 2.050 ratnih žrtava. Prihvaćena je i na Kosovu i u Srbiji kao objektivan narativ o ljudima koji su izgubili život u ratu 1998. godine. Sa 15 istraživača i analitičara, iz FHP i FHP Kosovo, pokušat ću završiti još tri knjige do kraja 2015, te završiti registar državljana Srbije i Crne Gore koji su izgubili život u ratu u Hrvatskoj i BiH, zatim registar onih koji su stradali i u toku NATO bombardiranja, kao i registar Srba iz Hrvatske koji su izgubili život u ratu u Hrvatskoj. I taj moj posao ima direktne veze s drugim poslom, a to je REKOM, koji, kako je predviđeno Statutom koji je donijela Koalicija za REKOM, ima zadatak da sačini popis civilnih i vojnih žrtava.
O inicijativi za REKOM građani Bosne i Hercegovine ponešto znaju. Inicijativa je bila i predmetom kritika brojnih udruženja žrtava u BiH posebno. No, šta je ustvari REKOM? Mislite li da je ta ideja uopće izvodiva?

Osnivanje REKOM-a zavisi od političke volje država u regionu, a prije svega od Srbije, Hrvatske i BiH, ali i od toga hoće li nevladine organizacije uspjeti podržati tu ideju na taj način što će dobrim dijelom ostvariti zadatak REKOM-a o popisu civilnih i vojnih žrtava. Istraživačko-dokumentacioni centar je u januaru 2013. godine uz podršku Fonda za humanitarno pravo objavio četiri toma “Bosanske knjige mrtvihˮ, sa 96.000 imena ljudi koji su izgubili život u ratu u BiH. REKOM-u ostaje da utvrdi okolnosti u kojima su život izgubile žrtve ratnih zločina i vojnici. Već sam rekla da je moj zadatak popis žrtava u ratu na Kosovu i državljana Srbije i Crne Gore, kao i popis srpskih žrtava u ratu u Hrvatskoj. Hrvatska nevladina organizacija Documenta sprovodi popis hrvatskih žrtava i srpskih žrtava rata u Hrvatskoj, čije porodice žive u Hrvatskoj. Duboko vjerujem da ćemo uspjeti popisati najveći broj žrtava, tako da će države, pod pritiskom prikupljenih činjenica, biti primorane da preuzmu inicijativu za osnivanje REKOM-a. Njima će ostati zadatak da organiziraju javno svjedočenje žrtava, kao izraz javnog priznanja svih žrtava.
Koliko je, po vašem mišljenju, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu pomogao procesu pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije? Mislite li stvarno da bi jedan vansudski mehanizam poput REKOM-a pomogao ovom prostoru da na duže staze ostane miran?

Zadatak MKSJ, kao i svih drugih sudova, nije pomirenje nego utvrđivanje krivice odnosno nevinosti optuženih. Sam Haški tribunal je unio konfunziju obećavajući pomirenje. Činjenice o konkretnim događajima, za koje su odgovorni optuženi odnosno osuđeni, imaju veliku pravnu ali i moralnu vrijednost. Neće nam dozvoliti da zaboravimo počinioce i nedjela. U tom je najveći značaj Haškog tribunala.
U toku je proces protiv Radovana Karadžića, a predsjednik RS-a Milorad Dodik svjedočio je u njegovu odbranu. Kako stvari stoje, inicijativi REKOM je potrebna i njegova podrška? Jeste li je tražili?

Tražili smo podršku od Predsjedništva BiH, i dobili smo je od Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. U ovom trenutku, Vlada i rukovodstva udruženja logoraša i porodica nestalih iz Republike Srpske smatraju Inicijativu REKOM instrumentom protiv Srba. U roku od nekoliko dana dobit ćemo i ličnog izaslanika predsjednika Srbije, tako da će se ubrzo sastati zvanična regionalna ekspertska grupa, na nivou ličnih izaslanika predsjednika država u regionu. Neće biti ličnog izaslanika srpskog člana Predsjedništva BiH, ali vjerujem da će vremenom i gospodin Radmanović uvidjeti da je REKOM u interesu svih žrtava.
Prilikom nominiranja za mjesto predsjednika Generalne skupštine UN-a Vuku Jeremiću je izostala podrška Bosne i Hercegovine. Njegov pokušaj da diskreditira Haški sud, kako je protumačena konferencija o ICTY, a koja je obilježena sukobom na relaciji Majke Srebrenice – Vuk Jeremić, i najveće je kritičare izostanka podrške pri nominaciji ostavio bez teksta. U Bosni se stječe utisak da će se Srbija teško izvući iz ralja nacionalizma. Mislite li da je to doista tako? Gdje je Srbija danas?

Vuk Jeremić je napravio veliku štetu svima nama u regionu bivše Jugoslavije, svojim ekstremnim nacionalizmom. Rasprava o Haškom tribunalu je potrebna, ali na nivou pravne analize, kojom će biti obuhvaćene i posljednje presude, mislim na oslobađajuće presude hrvatskim generalima i generalu Vojsje Jugoslavije, Momčilu Perišiću. Međutim, Vuk Jeremić je zloupotrebio svoju poziciju organizirajući beskorisnu raspravu, koja je, nastupom predsjednika Srbije, najviše štete nanijela samoj Srbiji. Uslijedila je žestoka kritika govora Tomislava Nikolića, što je, rekla bih, utjecalo na to da on snizi svoj nacionalistički diskurs.
Nakon poklona žrtvama genocida predsjednika Borisa Tadića, predsjednik Srbije danas je neko koga je teško zamisliti u Potočarima. Mislite li da će do toga doći?

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić mogao je više nego što je uradio. Pokazalo se da smo svi više očekivali od njega, i da je razočarao građansku Srbiju. Zaslužan je za Deklaraciju o priznavanju žrtava iz Srebrenice, ali nikada nije javno rekao da je u Srebrenici izvršen genocid. Bio je u Srebrenici, ali njegovo izvinjenje nije donijelo olakšanje među žrtavama. Nije imao hrabrosti da napravi pošten korak. Izvinjenje Tomislava Nikolića ima veću težinu jer on potječe iz krugova koji su odgovorni za rat, ratne zločine i mržnju. Kada se izvini neko ko je organizirao dobrovoljce iz Srbije, onda se stvara prostor za pomirenje. Nikolićeve riječi da će on klečati na koljenima imaju veći značaj nego da ja zbog nedjela koje je Srbija počinila provedem ostatak života klečeći pred žrtvama.
Koliko će se stvari u Srbiji promijeniti nakon posljednjeg briselskog sporazuma Thaci – Dačić? Mislite li da je problem Kosova konačno riješen?

Taj sporazum je važan jer je prvi korak prema uspostavljanju zvaničnih odnosa između Kosova i Srbije. Normalizacija odnosa je uvjet suočavanja s prošlošću i u Srbiji i na Kosovu. Veoma je važno da je potpisnik sporazuma premijer Dačić, koji je iz političke partije koja snosi historijsku odgovornost za svaki izgubljeni život na Kosovu. Dodatni značaj tom sporazumu daje činjenica da iza njega stoji Vlada Srbije, čiji predstavnici nemaju čistu prošlost. Prethodna Vlada se sada pravda da oni nisu mogli potpisati nikakav sporazum s kosovskim institucijama jer su imali jaku opziciju, sadašnju Vladu. Po mom mišljenju, to je samo pravdanje, naravno, da su mogli, i po cijenu da izgube vlast, što se na kraju dogodilo, ne zbog velikih političkih odluka nego zbog bahatosti i pljačke.
Kako ocjenjujete odnos Srbije prema Bosni danas?

Ima pomaka. Dva člana Predsjedništva BiH nedavno su bili u zvaničnoj posjeti Beogradu. Bakir Izetbegović je iznio javno primjedbe na račun riječi, posebno govora predsjednika Srbije na Skupštini UN-a, ali je pokazao jasan stav da je regionalna saradnja u odnosu na prošlost važna koliko i budućnost.

ANRPresude Karadžiću i Mladiću neće podstaći pomirenje, ali ćemo imati više činjenica koje će sužavati prostor za laži, manipulaciju i revizionizam. Osim toga, ovim presudama, naslijeđe Haškog tribunala, u dijelu činjenica koje se odnose na konkretne žrtve, počinioce i ratne lidere, postat će jače. Nikada nećemo moći zaboraviti nedjela i osuđeneANR
Mislite li da će okončanja procesa protiv Karadžića i Mladića dovesti do promjene situacije u regionu?

Brojne činjenice su već utvrđene u drugim predmetima. Hoće li biti novih činjenica, ostaje da vidimo. Presude Karadžiću i Mladiću neće podstaći pomirenje, ali ćemo imati više činjenica koje će sužavati prostor za laži, manipulaciju i revizionizam. Osim toga, ovim presudama, naslijeđe Haškog tribunala, u dijelu činjenica koje se odnose na konkretne žrtve, počinioce i ratne lidere, postat će jače. Nikada nećemo moći zaboraviti nedjela i osuđene. Posljednjim presudama, hrvatskim generalima i Momčilu Perišiću, načinio je velike pravne propuste, što nije trebalo da se dogodi.
U pripremi je IX regionalni forum o tranzicionoj pravdi u Sarajevu? Je li potrebna određena promjena diskursa u sučeljavanju s prošlošću u Bosni i Hercegovini?

Tema ovogodišnjeg foruma je pomirenje i naslijeđe Haškog tribunala. Vrijeme je da razgovaramo kako mi u regionu bivše Jugoslavije razumijemo pomirenje. Da li riječ o tome da ljudi i narodi treba da se pomire, kako se često čuje, da se zaboravi prošlost, ili je pomirenje moguće samo na osnovu priznavanja prošlosti. Sazrela je društvena potreba da otvorimo debatu o načinima kako doći do pomirenja koje će spriječiti ponavljanje zločina.
Prvog jula Hrvatska će postati punopravna članica EU. Međutim, Bosna i Hercegovina, kako se čini, nikad nije bila dalje od procesa koji prate postkonfliktni period svake države i društva. Nekadašnji logor “Omarska”, naprimjer, bit će svega 20 km vazdušne linije od granice EU a nikad dalje od procesa memorijalizacije. Čini se da ni međunarodna zajednica nema odgovore na brojna pitanja?! Nije li situacija pomalo zabrinjavajuća?

Memorijalizacija kao manifestacija pravde je daleko od nas. Svako društvo slavi svoje žrtve, a tuđe se još uvijek vide kao pripadnici neprijateljske strane. Hrvatska je najviše napravila u odnosu na sjećanje na hrvatske žrtve, ali evropski sistem vrijednosti zahtijeva takav odnos i prema drugim žrtvama.

ANRVrijeme je da razgovaramo kako mi u regionu bivše Jugoslavije razumijemo pomirenje. Da li riječ o tome da ljudi i narodi treba da se pomire, kako se često čuje, da se zaboravi prošlost, ili je pomirenje moguće samo na osnovu priznavanja prošlosti. Sazrela je društvena potreba da otvorimo debatu o načinima kako doći do pomirenja koje će spriječiti ponavljanje zločinaANR
Ima li nade za Bosnu i Hercegovinu?

Sjećanje na nekadašnju Bosnu i Hercegovinu nije nestalo. Najviše me je obradovalo kada je predsjednik Srbije rekao da su za njega Srbi iz Bosne Bosanci. Nama, koji pamtimo prošlost, nedostaju Bosanci.