Vraćanje identiteta žrtvama

“Bosanska knjiga mrtvih” autora Mirsada Tokace, jedinstvena je danas u svijetu jer se prekida sa kulturom koja mrtve i nestale posmatra kao statističke brojeve. Svakoj žrtvi rata u Bosni i Hercegovini dat je identitet zbog čega se na ovu knjigu čekalo godinama. Identifikacijom žrtava smanjuje se mogućnost političkog manipulisanja žrtvama i da je mogućnost utvrđivanju istine, bitne za proces pomirenja.

U proteklom ratu Muharemu Elezoviću iz Prijedora ubijena su dva sina. Stariji Edin i mlađi sin Emir bili su civili kada su odvedeni u logor: “Moja djeca su odvedena 9. jula iz kuće. I otišli su u logor Kerateim u Prijedoru. U logoru Keraterm su bili nepuna možda dva mjeseca, pa su došli u logor Trnopolje. U Trnopolju su bili do 21. avgusta. I onda su strpani u konvoj i otišli su gore na Korićanske stijene, gdje su poubijani”, priča Muharem Elezović.
Način na koji su ubijeni, ko su bili, koliko su godina imali Muharemovi sinovi i ostali ubijeni, poginuli i nestali građani Bosne i Hercegovine ispisani su u Bosanskoj knjizi mrtvih. 95.940 žrtava rata identifikovano je imenom i prezimenom, imenima roditelja, datumom i mjestom rođenja, kao i mjestom smrti. Za Muharema, koji je izgubio djecu u ratu, to mnogo znači: “Pa neka narod zna da su ljudi civili ubijani samo što im ime nije pasalo”.

Godinama je Istraživacko-dokumentacioni centar prikupljao i provjeravao informacije o ubijenim civilima i vojnicima tokom rata u BiH. Materijal je skupljan kroz direktne kontakte s očevicima i porodicama žrtava, novinske tekstove, ali i obilaskom grobalja. Bilo je bitno dati identitet svakoj žrtvi, kaže autor Mirsad Tokača: “Jedno ime je važno, strašno važno. Jer ako ne znate cijeniti to jedno ime, vi nećete znati šta znači 100.000. Svako zna gotovo sve zločince osuđene pred Tribunalom, ali ove ljude ovdje ne zna niko”, navodi Tokača.
O broju žrtava troipogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini raspravljalo se godinama. Sve do objavljivanja podataka Istraživacko-dokumentacionog centra 2007. godine procjenjivalo se da je rat odnio oko 200.000 života.

Brojem žrtava mnogi političari su godinama manipulisali u oba entiteta BiH i tako gradili političke karijere. Istraživacko dokumentacioni centar dugo je zbog objavljivanja podataka o broju stradalih bio izložen pritiscima i osudama, ponajprije onima da umanjuje broj stradalih, iako tvrdnje o 200.000 žrtava nikada nisu dokazane. U knjizi je tražen odgovor na pitanje ko su građani Bosne i Hercegovine koji su ubijeni, poginuli ili nestali tokom rata.

“Izuzetno je važno da se utvrdi tačan ili približan broj zato što smo u ovom postratnom periodu u BiH, a i u regionu, opterećeni time koliko je bilo žrtava, kakvog su porijekla, zato što smo svjedoci sporenja u mnogo čemu, u tumačenju koje su posljedice rata, u priznavanju onoga šta se dogodilo u vezi sa statusom žrtava”, kaže direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske Janko Velimirović.

Pored imena i broja stradalih, moguće je uvidjeti i brojne druge pokazatelje o ratu u BiH, što je, prema mišljenju Nataše Kandić, direktorice Fonda za humanitarno pravo, čini najpotpunijom slikom ratnih dejstava. “To je knjiga spomenik jedini svima koji su izgubili život u tom ratu. I nikada se nije dogodilo na prostorima da je neko napravio takav poduhvat”, kaže Kandić. Na ovaj način se prekida sa kulturom koja mrtve i nestale posmatra kroz statističke brojeve. Nema procesa pomirenja bez preciznih podataka o onima koji su ubijeni u ratu, zbog čega bi i druge zemlje regiona trebalo da naprave registar žrtava ratova na ovim prostorima, smatra Nataša Kandić: “Nema pomirenja bez da se znaju imena svih žrtava, nema bez javnog priznanja tih žrtava. To onda otvara mogucnost da mi o prošlosti govorimo i iz ugla drugog”. Kandić je kazala da se na sličnom projektu radi na Kosovu a planira se i u Hrvatskoj.

“Bosanska knjiga mrtvih”, koja je do sada napisana u četiri toma, treba da ostane otvorena ne samo za unos novih, u međuvremenu identifikovanih žrtava, nego i za daljnja istraživanja i utvrđivanje istine, što je prvi stepenik za otvaranje procesa pomirenja.