Srbija: Prva presuda u korist bh. logoraša

Prvi slučaj u kojem je sud u Srbiji presudio u korist logoraša koji je bio zarobljen u toj zemlji nakon pada Srebrenice.

Prvostepena presuda beogradskog Osnovnog suda, kojom država Srbija treba bh. državljaninu Muji Vatrešu isplatiti oko pet hiljada eura odštete – prvi je slučaj u kojem je jedan sud u Srbiji – presudio u korist logoraša koji je bio zarobljen u toj zemlji nakon pada Srebrenice.

U mnogim drugim slučajevima te tužbe su, uglavnom odbačene.

U svom novom domu u Sarajevu, osamnaest godina nakon zarobljavanja, Mujo Vatreš dočekao je presudu beogradskog suda.

Ostale posljedice

Na snimcima logora Šljivovica i Mitrovo Polje u kojima je 1995. bio zarobljen, ne vidi sebe, ali prepoznaje svoje drugove…

Šest mjeseci u ropstvu ostavilo je posljedice na život ovog čovjeka. Fizičke i psihičke.

„Tu su me izudarali, izbubali, ne može gore. Kundak… Ma nema kud te nije udaralo”, kazuje bivši logoraš Mujo Vatreš. “Meni je najgora bila glad, prebacivanje, izvođenje, tuča, on udari. Biju, nema šta.”

Kroz ova dva logora u Srbiji, prema podacima bosanskohercegovačkog Udruženja logoraša prošlo je 800 osoba, uglavnom Bošnjaka koji su, nakon pada Srebrenice, u Srbiji tražili spas.

Do danas, niko od počinilaca zločina nije kažnjen.

„Ako si podigao samo glavu… Jedino si ga mogao vidjeti na dvadeset ili trideset metara od sebe, daleko, mogao si vidjeti kako on izgleda, da gledaš ispod oka, da on to ne vidi. Uvijek je bilo šija dole. Šta bi bilo? Odmah te tuče”, navodi Vatreš.

Nekadašnji logor ili prihvatni centar Šljivovica kako ga kvalificira presuda beogradskog suda, danas je napuštena baraka. Slična onima kroz koje je, prema podacima vukovarske udruge  logoraša, prošlo 3.000 Hrvata.

Predsjednik te Udruge kaže da je svjedok četiri ubistva koja su se tamo dogodila, što je predmet i krivične prijave koju je podnio Tužilaštvu za ratne zločine Srbije.

“Do mene je u autobusu prvu noć kada smo išli sjedio Zvonko Tvorak kojeg su jednostavno bejzbol palicom ubili u roku tri minute ili četiri. Onda sam tek shvatio gdje smo došli i kakva će biti tortura”, priča Zoran Šangut, predsjednik Udruge pravnika Vukovara 1991.

Šangut vjeruje da Srbija zna ko su počinioci:

“Srbija vjerovatno ima njihova imena, ima u arhivi JNA, ali jednostavno ne želi da otkrije.”

Fond za humanitarno pravo Srbije u nekoliko postupaka zastupa 30 žrtava – državljana Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su bili zarobljeni u logorima Šljivovica, Mitrovo polje, Begejci i Stajićevo.

Ali, kažu da je tek presudom Muji Vatrešu Sud potvrdio ono što su znali.

“Država je vrlo dobro znala za postojanje tih logora, jer postoje obimna dokumentacija i interni izvještaji MUP-a i državne bezbjednosti, i raznih sekretarijata, lokalnih, koji su slati u Beograd”, kazuje Petar Žmak, Fond za humanitarno pravo Srbije.

“Srbija je vrlo dobro znala za postojanje tih logora. Srbija i njeni organi, MUP i Državna bezbednost su podržavali to. Oficiri su bili u tim logorima što je vrlo dobro dokumentovano.”

Na osnovu haške dokumentacije i iskaza svjedoka, Fond za humanitarno pravo je 2011. godine podnio krivične prijave protiv 55 osoba.

„Nažalost, Tužilaštvo za ratne zločine nije napravilo nikakav pomak u cilju da taj krivični postupak krene dalje od krivične prijave gdje se sada nalazi”, ističe Petar Žmak, Fond za humanitarno pravo Srbije.

U Tužilaštvu pak tvrde da su prijave bile nepotpuno, što je iziskivalo dodatne provjere.

Nove spoznaje

“Za 16 lica su bile precizne, ostalo su bili nepotpuni podaci, tako da smo mi krenuli u ozbiljne provjere te krivične prijave. Kontaktirali smo i MUP i Vojsku, i te provjere i dalje radimo. …Mi ozbiljno radimo u ovom predmetu, ne možemo prejudicirati kakva će biti tužilačka odluka ili naše procesno-pravne radnje, ali postoji jedna specifičnost da uvek  kada  uđemo u neki, naknadno stižu određene krivične prijave koje tretiraju taj isti predmet”, kazuje Bruno Vekarić, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije.

Uz pomoć arhiva Haškog tribunala, došlo se i do nekih novih spoznaja, kaže Vekarić.

Mujo Vatreš s početka priče ipak će sačekati pravosnažnost presude. Po pravdu je, kako kaže, spreman otići i u Strasbourg.