Saradnja sa Hagom bez konferencija i tribina

Saradnja Srbije i ICTY-a na ‘tehničkom nivou’ ne znači njenu obustavu, jer država ne želi naškoditi svojim optuženicima

Nakon oslobađajućih presuda za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, zvaničnici u Beogradu su odlučili da saradnju sa Haškim tribunalom (ICTY) svedu na najmanji mogući tehnički nivo.

Kako je iz Beograda izvijestio reporter Al Jazeere Nebojša Grabež, svođenje saradnje na takozvani tehnički nivo ne znači i njenu obustavu jer, kako se u Beogradu tumači, država ne želi nanijeti štetu svojim optuženicima u Hagu.

„Srbija će, bez obzira na posledice koje ostavlja ova presuda Žalbenog veća u predmetu Gotovina i Markač, nastaviti da sarađuje sa Tribunalom u smislu postupanja po konkretnim zahtevima za pomoć koje Republici Srbiji dostavljaju,  kako Tužilaštvo tribunala, tako i odbrane okrivljenih. A predmeti tih zahteva za pomoć su pristup dokumentaciji, arhivama i svedocima vezano za te konkretne postupke koji su u toku pred tribunalom”, kaže Jovan Nicić iz Kancelarije za saradnju sa Tribunalom.

Što se tiče ostalih aspekata saradnje, iz Beograda poručuju kako Hag može zaboraviti na sve zajedničke konferencije, okrugle stolove, edukativne programe o suočavanju sa prošlošću, tribine i predavanja. Za predstavnike Tužilaštva za ratne zločine,ovakav postupak nije iznenađujući.

Više politički nego suštinski značaj

„ U ovom trenutku, kada postoji ovakav revolt, a posle ovakve presude u Srbiji, zaista, i onih četiri posto što je davalo poverenje Haškom tribunalu se svelo na slučajni uzorak, sada to postaje potpuno besmisleno. Znate da idu ljudi po školama i objašnjavaju da je Hag imao neku svoju misiju… Možda to treba da urade istoričari, kasnije kada glave budu hladne”, kaže Bruno Vekarić iz Tužilaštva za ratne zločine.

Ovaj potez Beograda mogao bi dobiti ocjenu već petog decembra, kada glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz podnese izvještaj Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

„Očekujemo da Srbija nastavi saradnju sa našom kancelarijom kao i do sada. To znači da odgovara na trenutne i buduće zahtjeve. To su značajni zahtjevi, gdje tražimo pristup informacijama, dokumentaciju, zovemo svjedoke…To su jako važni zahtjevi za suđenja koja su u toku“, kaže Frederick Swinnen, savjetnik glavnog tužioca Haškog tribunala.

Za analitičare u Srbiji, odluka Beograda ima više politički, nego suštinski značaj. Ona neće proizvesti negativne posljedice u odnosu na predmete koji su u toku, smatra Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo.

Ali, napominje da je, inače, u Srbiji, kao i u ostalim državama koje su uključene u haške procese, protok dokaza i informacija veoma kontroliran.

„To je ta procena koji su dokumenti toliko bitni za određenu državu da ih ta država neće dati. To je verovatno slučaj sa ‘topničkim dnevnicima’, kao što su ovde zapisnici Vrhovnog saveta odbrane iz jula 1995. godine. Njih nigde nema i verovatno ih neće biti, ali to ne znači da možda u nekoj budućnosti se, ipak, neće pojaviti”, kaže Kandić.

No, saradnja sa Haškim tribunalom u oblasti pristupa dokumentaciji, svjedocima i arhivama, prema izvještajima predstavnika Tribunala pred Vijećem sigurnosti, već godinama protiče bez problema.