ZaMirZINE: Koalicija za REKOM – ključni iskorak prema pobjedi nad vlastitom prošlošću?

Utvrđivanje istine o ratnim zbivanjima, žrtvama i događajima je bolan i dugotrajan proces, a sada se po uzoru na druge zemlje pokušava osnovati Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u najnovijoj prošlosti. U ovom trenutku je osnovana koalicija preko sto organizacija koja za cilj ima stvaranje takve komisije, a o procesu koji je u tijeku i problemima govore sudionici i sudionice ove inicijative.

Proces koji je otpočeo konzultacijama na prvom regionalnom forumu za tranzicijsku pravdu u svibnju 2006. u Sarajevu, a za cilj ima okupljanje široke fronte nevladinih organizacija i ostalog zainteresiranog građanstva radi vršenja što efikasnijeg pritiska na vlade država bivše Jugoslavije da osnuju regionalnu komisiju koja bi se bavila utvrđivanjem istine o sudbinama nestalih i zatočenih osoba u ratovima koji su se na ovim prostorima odigrali tijekom 90 – ih, ušao je u sljedeću fazu. Naime, na posljednjem, četvrtom po redu regionalnom forumu za tranzicijsku pravdu održanom u Prištini 28. i 29. studenog osnovana je Koalicija za podršku osnivanju regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u najnovijoj prošlosti (ili kraće, Koalicija za REKOM).

Pokretači ove inicijative su tri nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, redom: Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva (IDC), Documenta iz Zagreba te Fond za humanitarno pravo u Beogradu. Dosad je Koaliciji pristupilo 108 organizacija i 155 pojedinaca iz država nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Ova široka mreža ima za krajnji cilj svojim koordiniranim djelovanjem postići da vlade na razini regije osnuju komisiju po uzoru na poznate komisije za istinu i pomirenje u Africi i Latinskoj Americi… najpoznatiji primjeri su Komisija za istinu i pomirenje u Južnoj Africi te Nacionalna komisija za nestale u Argentini (Conadep), a kao najsnažniji instrument pritiska valja istaknuti milijun potpisa koji bi do kraja 2009. trebali biti prikupljeni i predani nacionalnim parlamentima. Odmah je važno upozoriti na ključni element: samu Komisiju mogu osnovati samo vlade država, dok inicijativa u pravilu dolazi iz civilnog sektora. Svejedno, priča o ovakvim komisijama ne može pobjeći od brojnih kontroverzi koje su u pravilu naelektrizirane visokim političkim naponom… ova priča nije izuzetak.

Novi pristup suočavanju s prošlošću

pak, Bosanac upozorava i na određene izazove, prvenstveno organizacijske prirode koji prate ovako heterogenu i difuznu organizaciju u nastanku:“Kapaciteti civilnog društva su dosta mali te je iluzorno očekivati da će organizacije odmah ostaviti sve tekuće projekte samo da bi radili na Koaliciji, stoga je apsolutno nužno postići kvalitetnu podjelu rada. Potrebno je postići široku participaciju zainteresiranih organizacija u regiji, a izuzetno bi poželjan bio i monitoring cijelog procesa od strane nekih međunarodnih institucija zainteresiranih za ove teme, na primjer Vijeća Europe i Europske komisije. Nadasve, pronalazak modela kvalitetne i efikasne komunikacije među članovima Koalicije, posebice s obzirom da se cijeli proces odvija i na nacionalnoj i na regionalnoj razini su iznimno bitni. U slučaju da budu ispunjeni ti, a i brojni drugi uvjeti, možemo se nadati da ćemo do kraja 2010. imati usuglašen mandat i ulogu Komisije za REKOM te da aktivnim lobiranjem možemo postići da vlade do kraja 2011. usvoje zakonske akte koji bi omogućili osnivanje samog REKOM – a.“

Upitana zašto smatra da su ova pitanja od tolike važnosti za mlade, koji nisu bili subjekti nemilih događaja kojim se ova inicijativa želi baviti, ona ističe opasnost vrlo slabe informiranost mladih u Hrvatskoj o događajima koji su se zbili čak i u bližoj prošlosti upozoravajući da se time otvara ogroman prostor za bujanje predrasuda, stavova o pojavama, ljudima ili skupinama ljudi koji nemaju nikakvo ili površno utemeljenje u iskustvu, što može nanovo posaditi klicu šovinističkog nacionalizma i fašizma. Stoga zaključuje:“Neobično je važno da se Vlada RH, ali i vlade drugih država uključenih u ovaj proces s pitanjem učenja o prošlosti suoče ne samo preventivno, nego i razvojno, odnosno proaktivno.“

Karika koja nedostaje – udruge branitelja i žrtava

Oboje prethodnih sugovornika jednodušni su u ocjeni kako je ključni dio bez kojeg se slagalica zvana Koalicija za REKOM ne može adekvatno složiti participacija udruga branitelja i žrtava. Tako Bosanac ističe da:“…je iznimno važno pokušati u Radnu skupinu za koordinaciju uključiti i udruge branitelja i žrtava proizašlih iz Domovinskog rata. Time bi se s jedne strane puno dobilo na legitimnosti, a s druge strane spriječila potencijalna politizacija koja upravo preko tih udruga može stići. Naravno, pri tom ne mislim da politizacija mora doći samo od udruga branitelja i žrtava – ona može doći i od strane udruga za ljudska prava, kakvoj i ja pripadam. Svi smo određeni određenom mapom i svjetonazorom i bilo bi izuzetno dobro da služimo jedni drugima kao korektiv.“

Također, Pšenica upozorava da je Savez već i na regionalnoj razini ostvario suradnju s partnerima i Srbije i BIH s ciljem pronalaska nestalih i zatočenih osoba i to preko Regionalne koordinacije koja radi s Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP), koju su osnovali Ujedinjeni narodi. Regionalna koordinacija sastoji se od 15 članova s ravnopravnom participacijom onih iz Hrvatske, BIH i Srbije (po 5 članova dolazi iz svake države), a postoji i izvršno tijelo koje se sastoji od 6 članova po istom principu. Na posljednjem sastanku održanom u Brčkom, Regionalna koordinacija također je odbila podržati Koaliciju za REKOM ističući da bi osnivanjem takve Komisije došlo do dupliranja posla i sukoba nadležnosti. Ipak, Pšenica ostaje optimist:“Unatoč strahovima koje vodstava braniteljskih udruga imaju i koja razumijem, mislim da ne bi olako trebali odbaciti inicijativu za osnivanje ovakve Komisije. Pokušat ću s još jednim cirkularnim pismom ih upozoriti da bi osnivanje ovakve Komisije koja bi imala legitimnost, ali i ovlasti zbog činjenice da su je osnovale nacionalne vlade može biti od velike pomoći, kako u rasvjetljavanju istine o sudbinama zarobljenih i nestalih, ali i u objelodanjivanju nekih poznatih povijesnih istina. Osobno me raduje da unutar Koalicije postoji jaka volja da se branitelji i žrtve uključe u cijeli proces i to daje nadu. Mi kao Savez sigurno zasad nećemo potpisati pristupnicu, ali smo itekako zainteresirani za bilo kakvu pomoć koju možemo pružiti u rasvjetljavanju istine o makar jednom nestalom hrvatskom branitelju.“

Put (bez) nade?

Na sastanku Koordinacijske skupine Koalicije za REKOM za Hrvatsku održanog u prostorijama Zelene akcije u utorak, 4. studenog, Tin Gazivoda, ravnatelj Centra za ljudska prava iznio je stav kako stvarna vrijednost projekta kojim se nastoji postići osnivanje ovakve komisije leži podjednako, ako ne i više, u procesu nego u rezultatima. Uistinu, čini se da je brod novooformljene Koalicije na sličnom putu kao i Kolumbove Nina, Santa Maria i Pinta – kormilari ne samo da ne znaju gdje je željena obala, oni niti sa sigurnošću ne znaju da li je uistinu tamo. Ipak, čak i protiv svih izgleda, svi znamo kako je to putovanje završilo…

„Mislim da je princip rada kakvom teži, ili bi trebala težiti ovakva komisija pozitivan jer pristupa ljudskim zločinima s ljudske perspektive. Naime, za razliku od pravosuđa koje ima svoju specifičnu strukturu: optužba – obrana – suđenje – presuda, koja na koncu nužno generira neke gubitnike, smatram da rad ovakve komisije može dovesti do većeg broja takozvanih win-win situacija. Također, s obzirom da tribunal u Haagu završava s radom 2010. izuzetno je važno da se pitanjima suočavanja s prošlošću, te rasvjetljavanja istine o sudbinama žrtava, nestalih osoba, ali i istine o ratnim zločinima države nastave i dalje baviti. Ovakva komisija bi mogla biti idealna forma za ostvarenje tog zadatka.“, ističe Gordan Bosanac, programski voditelj Centra za mirovne studije (CMS). Govoreći o ulozi CMS-a kao jednog od članova Koalicije, Bosanac ističe kako zasad ne kane kandidirati novi projekt koji bi se bavio isključivo promocijom ovog pitanja, već da će CMS programskom orijentacijom Koalicije za REKOM pokušati prožeti već postojeće programe – onaj obrazovni (mirovni studiji i MIRAMIDA) te program javnih politika, unutar kojeg je posebice istakao politiku izgradnje mira, koja će naglasak staviti na zagovaranje Nacionalne strategije izgradnje mira, a koja također ima potencijal izdizanja i na europsku razinu.

Ipak, čini se da stvari neće biti tako jednostavne. Iako čvrsto podržava svaku inicijativu koja može pomoći u rasvjetljavanju sudbina još oko 15500 nestalih osoba na području BIH, Hrvatske i Srbije, Ivan Pšenica, predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja izražava snažnu skepsu prema drugom dijelu posla koji bi Komisija trebala raditi- utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima i drugim povredama ljudskih prava:“Istina je poznata, kao što je bila i prije 17 godina. Na Hrvatsku je izvršena velikosrpska agresija uz snažnu logističku potporu tadašnje JNA.“ Pšenica je sasvim konkretan u isticanju razloga zašto su branitelji skeptični spram ove inicijative:“Na posljednja dva sastanka koordinacije Saveza (radi se o sastancima predstavnika krovnih braniteljskih udruga na nacionalnoj razini – primjedba N.B.) gotovo su se sve krovne braniteljske udruge negativno izrazile o ulozi Documente i njene direktorice Vesne Teršelić u cijelom procesu. Na regionalni forum za tranzicijsku pravdu, održan 2005. u Zagrebu u hotelu Sheraton, predstavnici braniteljskih udruga nisu bili pozvani, zbog čega su održali protest ispred spomenutog hotela, u kojem sam i sam sudjelovao. Od tad pa do danas Documenta nije uspjela pridobiti povjerenje niti jedne značajnije krovne udruge niti primjerice Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara (koja, iako nije krovna organizacija, uživa velik ugled među braniteljskom populacijom – objašnjenje N.B.), čiji se predsjednik Slavko Jurić na tribini održanoj 24. listopada u Vukovaru također negativno izrazio o ulozi Documente.“ Pri tom ističe jednu iznenađujuću stvar:“Niti mi kao Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, niti pojedinačne braniteljske udruge nemamo prigovor na druga dva osnivača- Fond za humanitarno pravo i Istraživačko-dokumentacioni centar. Problem ostaje Documenta“.

U Prištini je također održan sastanak Regionalne radne skupine za mlade, koji je prethodio glavnom skupu na kojem je i formalno osnovana Koalicija za REKOM. Naime, radna skupina za mlade je jedna od pet regionalnih radnih skupina osnovanih tijekom procesa izgradnje Koalicije, a jedna je od onih koja je u svom radu i najdalje otišle, prema riječima Emine Bužinkić, predsjednice Mreže mladih Hrvatske i jedne od sudionica spomenute radne skupine:“Zaključci doneseni na našem posljednjem sastanku u Prištini već su na razini operativnog plana koji za cilj ima postići što kvalitetniju edukaciju i informiranost zainteresiranih mladih o ulozi, načinu rada i mandatu REKOM – a. Mi mladi iz nekoliko organizacija koje su članice MMH, poput CMS –a te drugih poput Legalisa planiramo 10 – ak sastanka u idućih 6 mjeseci koji će za cilj imati involvirati zainteresirane mlade u cijeli proces oko REKOM-a. Također, postoji plan da se na razini regije pokrene opsežan projekt s ciljem poticanja nacionalnih vlada da pitanja suočavanja s prošlošću i izgradnje mira integriraju u nacionalne politike za mlade“.