Vukovarske novine: Hoće li Vukovar biti glavni grad komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima?

Izvor: Vukovarske novine

Komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima trebala bi biti službena ustanova, a imala bi podružnice u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu, dok za sada nema ozbiljnijega zanimanja za Sloveniju i Makedoniju.

Na predstavljanju inicijative o osnutku govorili su Mirko Kovač u ime Vukovarskih majki, Vesna Teršelič, predstavnica zagrebačke Documente, centra za suočavanje s prošlošću, Natača Kandić, direktorica beogradskoj Fonda za humanitarno pravo, Katarina Kruhonja iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka te Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haaškoga suda.
– Sudovi u Hrvatskoj godišnje procesuiraju 25-30 zločina što je presporo. Haaški je sud pred zatvaranjem. Ovakvim radom sudovima će trebati sto godina da kazne počinitelje, a svaki ratni zločin treba procesuirati jer žrtve to zaslužuju. Bojim se da sudovi to neće moći napraviti. Zato nam treba komisija koja bi pomogla sudovima – kaže Vesna Teršelič koja na naše pitanje o potrebi regionalne suradnje kaže da žrtve i počinitelji najčešće nisu u istim državama pa bi suradnja država bila poželjna što se vidi i u sporom procesu suđenja u Beogradu za žrtve na Ovčari i Lovasu.
Pripreme za ovu inicijativu trajale su dvije godine, a komisija bi prikupljala dokumente i informacije te tražila svjedoke, a potom državnim odvjetništvima predavala na procesuiranje. Komisija se osniva na iskustvima drugih zemalja sa sličnim problemima, primjerice iz Latinske Amerike te Maroka.

Nema zarobljenika u Aleksinačkim rudnicima

Nataša Kandić na skupu je rekla da se glas žrtava ne čuje dovoljno što je Vukovarcima dobro poznato, a suđenja traju sporo. Do sada je ukupno osuđeno oko 250 zločinaca, a ovakvim tempom do 2020. moglo bi biti osuđeno 1.200 neposrednih počinitelja. Ona smatra da je broj počinitelja daleko veći. Za presudu Haaškoga tribunala rekla je da krivicu za počinjenje zločina ratnih zločina na Ovčari prenosi na onu skupinu kojoj se sada sudi u Beogradu.
– Na osnovu ovih suđenja ne možemo dobiti jasnu sliku što se događalo u ratu, a tu smo istinu dužni svojim potomcima kako bi mogli živjeti u miru. Komisija može pomoći u traganju za istinom – rekla je Kandić.
Na skupu su bili i predstavnici županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, a Slavka Jurića, predsjednika vukovarske koordinacije, zanimalo je gdje će biti sjedište komisije te se oštro suprotstavio zamisli da to bude u Vukovaru. Kandić je odgovorila da će komisija trebati sjedište, ali da do sada nije bilo razgovora o tom mjestu, niti je ono određeno. O tome treba postići suglasnost svih nacionalnih komisija koje će imati sjedišta svaka u svojoj državi, dodala je.
Kandić je ispričala i potresnu priču o beznađu i očaju članova obitelji koji tragaju za nestalim osobama, a kojima bi i ova komisija mogla pomoći. Govorila je o jednom Iliji iz Osijeka kome je nestao sin, a od vidovnjaka je dobio informaciju da mu je sin živ i da prisilno radi u Aleksinačkim rudnicima. Kandić tvrdi da takve tobože vidovite osobe čine kriminalne radnje jer dobivaju veliki novac, obmanjuju članove obitelji i šire neistine. Takve se priče šire godinama pa je čak međunarodno povjerenstvo ispitalo te rudnike i ustanovilo da su priče neosnovane. Zato komisija može pomoći članovima obitelji žrtava da lakše dođu do istine i pravih informacija.
U Hrvatskoj, koja je u regiji najviše učinila na procesuiranju ratnih zločinaca, podnesene su kaznene prijave protiv 703 počinitelja, a sudskim procesima i predistražnim radnjama nije obrađena ni polovica njih. Hrvatska još traga za 1.066 nestalih osoba u Domovinskom ratu te još 800 osoba nestalih u vrijeme Oluje 1995. U ratovima na području bivše Jugoslavije prema procjenama poginulo je i nestalo oko 120.000 ljudi.

Do istine o nestalima na bilo koji način

Mirko Kovačić, član izvršnog odbora udruge Vukovarske majke, rekao je kako je ovo još jedan sastanak u nizu na kojemu je on sudjelovao i mišljenja je da je ova inicijativa za osnivanje komisije vrlo korisna.
– Ovim činom zaokružen je i ojačan lanac međusobne suradnje, u zajedničkom je cilju što brže rješavanje pitanja nestalih osoba, a ova inicijativa u tome uvelike pomaže – rekao je Kovačić. Na naše pitanja očekuje li probleme u osnivanju, Kovačić je pojasnio kako su u svakom poslu problemi neizbježni i očekuje otpor od nekih udruga, ali je i poručio da smo sa svakom inicijativom korak bliže u utvrđivanju činjenica o poginulim i nestalim braniteljima, civilima i drugim žrtvama ratova na Balkanu.
Sa svim iznesenim činjenicama složio se i Ivan Pšenica iz Saveza udruga obitelji nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja koji je rekao da sve inicijative koje idu tragom otkrivanja sudbine poginulih i nestalih u udruzi pozdravljaju, pa tako i ovu.
– Važno je govoriti o problemu nestalih osoba jer se nakon 17 godina sve manje o tome govori – zaključio je Pšenica te dodao da je svjestan činjenice da inicijativa ne može riješiti problem nestalih, ali može utjecati na institucije u državama koje mogu riješiti.
– Iako su neke braniteljske udruge izrazile negodovanje povodom inicijative, koje imaju drugačiji status od udruga obitelji koje još tragaju za svojim najmilijima, ne smije se zamjeriti obiteljima koje na bilo koji način i bilo gdje pokušavaju riješiti one probleme koje institucije na državnoj razini još nisu riješile – poručio je Pšenica. Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima tjedan dana kasnije osnovana je na sastanku u Prištini te ju očekuje puno posla jer je u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije poginulo i nestalo oko 120.000 ljudi, od čega se traga za još 17.000.