ZamirZine: Treći regionalni forum o mehanizmima za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji

Martina Topić
U organizaciji Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, Istraživačko dokumentacionoga centra iz Sarajeva te zagrebačke Documente, u Beogradu je prošloga tjedna održan Treći regionalni forum o mehanizmima za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji.
21. veljače 2008

“Mladi ne snose odgovornost za ono što je učinjeno, ali snose odgovornost za suočavanje s odgovornošću prošlosti. Mladi imaju obvezu stvaranja uvjeta za davanje prava žrtvama te za prenošenje istina o žrtvama da se takvo što više nikada ne ponovi”, istaknula je Nataša Kandić, utemeljiteljica i direktorica Fonda za humanitarno pravo. “Mi danas imamo situaciju koja je bila nakon II. svjetskog rata, a to je da obitelji ne znaju gdje su grobnice njihovih najmilijih. To se više ne smije ponoviti”, dodala je.

Forumu su prisustvovale brojne udruge iz svih zemalja bivše Jugoslavije te brojni pripadnici medija, ali i posjetitelja koji su se sami prijavili za sudjelovanje dok se sama konferencija može ocijeniti izuzetno uspješnom.

U uvodnim riječima svi govornici izrazili su želju za dijalogom i objasnili poantu ovih foruma, a taj je, slažu se, da se rat na ovim prostorima više nikada ne ponovi.

U drugom dijelu predstavljeni su dosadašnji rezultati prikupljanja popisa žrtava koje su podnijeli Forum za humanitarno pravo iz Beograda za žrtve na Kosovu te Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva za žrtve svih nacionalnosti poginulih i nestalih na području BiH. Hrvatska Documenta nije još otpočela sa sličnim prikupljanjima međutim pripreme za prikupljanje su u tijeku te se uskoro očekuje početak rada, a prvi rezultati za otprilike dvije do tri godine. Stvaranje portala na kojemu bi se čuvali materijali koji se odnose na suočavanje s prošlošću prioritet je svih triju organizacija, organizatorica ovoga skupa.

Predsjednik Narodne skupštine Srbije, Oliver Dulić istaknuo je kako kao liječnik dobro zna utjecaj otvorenoga govora na dobrobit onih koji govore. “Dakle, treba govoriti i saznati istinu. Zločinci moraju biti kažnjeni prvenstveno zbog obitelji, a onda i zbog europskih integracija”, istaknuo je.

“Ne možemo se zavaravati. Zato mi je drago da Srbija surađuje sa sudom u Haagu i da se suočava sa zločinima koje je počinila. Nadam se da će poruke koje će ovaj skupo poslati, doći do svakog kraja svijeta zaraćenoga sukobom i da će se uvijek naći netko tko će prikupiti podatke o zločinima”, dodao je.

Jelko Kacin, posebni izvjestitelj Europskoga parlamenta za odnose između Srbije i EU istaknuo je “kako se Nizozemsku optužuje za Srebrenicu te kako je istina da nije ništa učinila da spriječi zločin”. Ipak, Kacin ističe kako Srbi ne mogu kriviti druge za zločine te kako je Srbija ta koja ga je počinila i koja se s tim sada mora nositi. “Nizozemska je apsolutno u pravu što sada blokira Srbiju na putu u EU jer ne žele ponovno stati na led, a mi to moramo prihvatiti i podržati jer oni su u pravu. Mi se moramo suočiti sa istinom jer bez nje se rat može opet dogoditi, a ljudi osim toga nikada neće saznati istinu”, dodao je.

Vesna Teršelić iz Documente iz Zagreba izjavila je kako “je potrebno voditi dijalog u kojemu ćemo jedni druge čuti i razumjeti i da se u svim javnostima to čuje kako bi se našlo nestale i brže pokrenulo kotače približavanja pravdi koji još nisu dokumentirali zločine koji su počinjeni.”

Popis žrtava iz Bosne i Hercegovine

Mirsad Tokača iz Istraživačko-dokumentacionoga centra iz Sarajeva predstavio je rezultate i metodologiju prikupljanja popisa žrtava rata u Bosni i Hercegovini i napomenuo “kako je važno prikupiti sve podatke ali se nikako ne smije manipulirati brojkama.”

U Bosni su tako napravljeni pojedinačni elektronski kartoni o žrtvama i sve obitelji sada imaju mogućnost pristupa evidentiranim podatcima o žrtvama koje mogu i nadopuniti. Ovim podatcima moguće je u potpunosti pristupiti putem internetske stranice centra (http://www.idc.org.ba/o%20nama.html), a još uvijek je moguće putem stranice popuniti i osobni karton žrtve. Arhiva centra sadrži milijune stranica različitih dokumenata, a pretežito izjave preživjelih svjedoka i očevidaca pojedinih događaja. Registrirali su poimenično više od 350 000 imena ratnih žrtava od čega su oko (do sada) 96.000 ubijene i nestale osobe. U arhivu se nalazi oko 50 000 fotografija i 3 500 sati video zapisa. Registrirali su i postojanje više od 440 lokacija zatvora i logora, 320 masovnih grobnica i 900 događaja masovnoga ubojstva u kojima su žrtve bili pretežito civili. Provodjena su i specijalna istraživanja i prikupljanja podataka o uništavanju kulturnoga nasljeđa i vjerskih objekata kao i drugih zaštićenih civilnih objekata. Prema rezultatima tih istraživanja, koja nisu gotova, potpuno je uništeno 917 objekata koji pripadaju Islamskoj zajednici, dok je 731 lakše ili teže oštećen, uništeno je ili oštećeno 311 objekata Katoličke zajednice, 34 Pravoslavne i 7 Židovske, a 850 sela je potpuno uništeno. Registrirali su 214 napada na bolnice i druge zdravstvene ustanove, jednako kao i 132 napada na druge kulturne i obrazovne institucije ( škole, knjižnice i sveučilišta).

Popis stradalih i nestalih na Kosovu

Nataša Kandić iz Foruma za humanitarno pravo predstavila je pak “Kosovsku knjigu pamćenja” na kojoj radi Fond, a koja prikuplja podatke o žrtvama na Kosovu. Podatci se odnose na razdoblje od 01.01.1998.g. do 31.12.2000.g. Problem s kojim se Fond suočava je “držanje podataka u ladicama”, a sam popis neće nikada smatrati gotovim te će mogućnost dodavanja imena zauvijek ostati otvorena. Podatci se evidentiraju detaljno i sadržavaju podatke o žrtvi, narativni opis stradanja te izvor podataka. Uzor ovoj knjizi je knjiga “Lost lives” koja je dokument o stradanjima Iraca i prvi put je objavljena 1999.g., a nakon čega je doživjela nekoliko reizdanja.

Do sada su istraživači Fonda za humanitarno pravo razgovarali sa 4 650 svjedoka i članova obitelji žrtava. Međutim, najveći su problem obitelji bivših policajaca do kojih je, kako kažu, teško doći ili ne žele razgovarati. Ostali izvori kojima se Fond služi u prikupljanju podataka su: transkripti i dokazi sa suđenja u Haagu, transkripti domaćih suđenja, izvještaji državnih organa, nevladinih i međunarodnih organizacija, potvrde o smrti, međunarodni dokumenti, fotografije te knjige i novinski članci. Svi podatci unose se potom u bazu podataka i tako se kreiraju dosjei žrtava. Do sada postoje potpuni podatci o 6 533 žrtve te podatci o 5 596 žrtava koje su poginule pod nepoznatim okolnostima. Za sada je poznato da je do sada stradalo izmedju 11 000 i 14 000 Srba i Albanaca na Kosovu.

Prema podatcima Međunarodnoga Komiteta Crvenoga Križa 2 047 osoba se još uvijek vode kao nestale i o njima Fond također prikuplja podatke. Konac 2009.g. planiran je za objavu spomenute knjige koja će zasigurno izazvati mnoge kontroverze.

Uvodni govor, predstavljanje metodologije i rezultata prikupljanja podataka te radionice, održani su prvoga dana foruma. Međutim iako je za drugi dan bilo predviđeno predstavljanje rada i zaključaka radionica to se ipak nije dogodilo zbog prethodnoga saslušanja žrtava koje je potrajalo mnogo dulje od očekivanoga te koje je potreslo sve prisutne. Ipak, osnovna poruka skupa došla je do svih sudionika, a najbolje ju izražavaju iz Istraživačko-dokumentacionoga centra iz Sarajeva kad kažu: Istina sada-Mir zauvijek.