Okružni sud u Beogradu nije van razumne sumnje utvrdio odgovornost Ilije Jurišića u predmetu Tuzlanska kolona
Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, kojim je predsedavala sudija Vinka Nikićević – Beraha, izreklo je 28. septembra 2009. godine osuđujuću presudu optuženom Iliji Jurišiću, kojom ga je osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina za krivično delo upotreba nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ SFRJ.
Prema Fondu za humanitarno pravo, čija je monitorka redovno pratila suđenje, Sud nije van razumne sumnje utvrdio krivičnu odgovornost optuženog Ilije Jurišića. Razlozi za osuđujuću presudu, koje je sudija Beraha navela u usmenom obrazloženju presude, su neubedljivi. Sud je odbio predlog odbrane da sasluša svedoke koji su imali saznanja o aktivnostima i ovlašćenjima optuženog Jurišića, čime je odustao od svog najvažnijeg zadatka – da potpuno utvrdi činjenično stanje i odgovornost optuženog. Iako je saslušan veliki broj svedoka-oštećenih, čime je omogućeno da se u sudnici čuje glas porodica poginulih vojnika, njihova svedočenja nisu pomogla da se utvrdi odgovornost optuženog Jurišića. Sud je odbacio odbranu optuženog, zbog toga što je u suprotnosti sa iskazom svedoka Mehe Bajrića [pretpostavljeni optuženom], ali nije saslušao svedoka Budimira Nikolića, koji je kritičnog dana, bio u istoj kancelariji sa optuženim i Bajrićem, i mogao da posvedoči o tome šta se zaista dešavalo, kao i o ulozi i ovlašćenjima optuženog. Veće je odbilo da sasluša komandire policije koji su se kritičnog dana nalazili na terenu, iako su njihovi iskazi odlučujući da bi se u potpunosti utvrdilo da li je u trenutku kada je optuženi preneo naredbu napad već postojao, kako je glasila naredba, i da li je bila odbrambena. Takođe, Sud nije saslušao oštećenog Matu Zrinića, koji je ranjen u koloni, iako je obaveza Suda da sasluša sve svedoke oštećene. Nepozivanje oštećenog Zrinića se može dovesti u vezu sa činjenicom da je on nakon kritičnog događaja prešao iz JNA u policiju Tuzle.
Optuženi Jurišić je osuđen zbog toga što je 15.maja 1992. godine u Tuzli, kao pripadnik bošnjačko -hrvatske strane u sukobu, u svojstvu dežurnog u Operativnom štabu Centra javna bezbjednosti (CJB) u Tuzli, sa ovlašćenjem izdavanja naredbi svim naoružanim formacijama bošnjačko-hrvatskih snaga na području Tuzle, postupajući suprotno ranije postignutom sporazumu između BiH i SRJ o mirnom povlačenju JNA sa teritorije BiH na teritoriju SRJ, i suprotno postignutom sporazumu između predstavnika civilne i vojne vlasti Tuzle, oko 19:00 časova u vremenu dok je obavljao dužnost dežurnog u Operativnom štabu nakon prijema naredbe za napad od pretpostavljenog starešine, komandanta Operativnog štaba i načelnika CJB Tuzla Mehe Bajrića, putem radio veze iz Operativnog štaba preneo naredbu za napad svim naoružanim jedinicama bošnjačko-hrvatskih snaga, u trenutku kada je odvojeni drugi deo kolone mirno prolazio kroz Skojevsku ulicu i raskrsnicu Brčanska malta, kojom prilikom je lišeno života najmanje 50 pripadnika JNA dok je najmanje 44 pripadnika JNA ranjeno, čime je učinio krivično delo upotreba nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ SFRJ.
Očito je da je Sud prihvatio sve navode optužnice i da se nije upustio u proveru nekih od bitnih optužbi, kao npr. da li je optuženi Jurišić zaista imao ovlašćenja izdavanja naredbi svim naoružanim formacijama bošnjačko-hrvatskih snaga.
U slučaju Ilije Jurišića, prvi put se dogodilo [od osnivanja Veća za ratne zločine Republike Srbije] da je optužnica objavljena pre završetka istrage. Tužilaštvo za ratne zločine je podiglo i u medijima objavilo optužnicu 9. novembra 2007. godine, dok je Tužilaštvo BiH je, po zamolnici Okružnog suda u Beogradu-Veća za ratne zločine, saslušavalo u Sarajevu 14 svedoka, uz učešće istražnog sudije Veća za ratne zločine Milana Dilparića i zamenika Tužioca za ratne zločine Dragoljuba Stankovića. Podizanje optužnice pre završene istrage i uporno odbijanje pravosudnih organa Srbije da ustupe krivični predmet Tužilaštvu BiH, koje takođe vodi istragu o istom događaju, ukazuju na političku motivisanost nadležnih organa Republike Srbije da predmet Tuzlanska kolona procesuiraju u Beogradu, bez obzira na nemogućnost da brojne svedoke iz BiH saslušaju pred Sudom u Srbiji. Na to ukazuje i činjenica da među svedocima-oštećenima nije bilo članova porodica poginulih policajaca iz Tuzle, kao ni drugih građana Tuzle.
Suđenje optuženom Jurišiću počelo je 22. februara 2008. godine. Od početka glavnog pretresa održana su 32 dana suđenja tokom kojih je saslušano 78 svedoka, od kojih 46 svedoka-oštećenih, kao i sedam veštaka. Među svedocima oštećenima svedočio je jedan zaštićeni svedok A ali nijedan oštećeni koji radi i živi u Tuzli. Izveden je veliki broj materijalnih dokaza, među kojima su emitovani snimci izlaska kolone iz kasarne i početka pucnjave, koji su bili i predmet veštačenja, međutim nisu doveli da se u slučaju optuženog Jurišića utvrdi njegova odgovornost van svake sumnje.