29. godišnjica „Oluje“ – politička zloupotreba sećanja

29. godišnjica „Oluje“ – politička zloupotreba sećanja

Saopštenje Rezolucija - 2Povodom 29. godišnjice vojno-policijske operacije „Oluja“, tokom i nakon koje su hrvatske snage počinile rasprostranjene i sistematske zločine nad civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti i njegovom imovinom, Fond za humanitarno pravo ponavlja višegodišnji zahtev upućen vlastima i institucijama Srbije da žrtvama omoguće ostvarivanje statusa civilnih žrtava rata i da prestanu s političkom zloupotrebom sećanja na stradale.

Nijedna žrtva „Oluje“ u Srbiji i dalje ne može da ostvari svoja prava jer postojeće zakonsko rešenje, osim što ne zadovoljava potrebe žrtava, diskriminiše žrtve koje su nastradale van teritorije Srbije. To civilne invalide i porodice žrtava „Oluje“ lišava finansijske, zdravstvene i psihosocijalne podrške institucija.

Postojeće zakonsko rešenje iz kruga mogućih korisnika isključuje i nekoliko hiljada izbeglica iz Hrvatske koje su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije prisilno mobilisali u avgustu i septembru 1995. godine. Samo oko 20% prisilno mobilisanih izbeglica ostvarilo je pravo na naknadu štete, dok su mnogi zbog administrativnih prepreka i zastare ostali bez te mogućnosti. Nekoliko desetina izbeglica stradalo je nakon vraćanja na front. FHP stoga traži izmenu postojećeg zakonskog okvira i unapređenje položaja civilnih žrtava rata.

Odluka da se državna komemoracija operacije „Oluja“ ove godine održi 3. avgusta u Loznici predstavlja grubu političku zloupotrebu stradanja Srba iz Hrvatske i njihove patnje. Umesto uspostavljanja dostojanstvenog dana sećanja na žrtve, vlast godinama unazad državnom komemoracijom s neumesnim dramskim rekonstrukcijama ratnih događaja vulgarizuje sećanje na stradale. Oglušujući se o potrebu za mestom sećanja, vlast lokacije komemoracija uslovljava svojim političkim interesom. Tako je ovogodišnja komemoracija iskorišćena u svrhu obračuna s građanima Loznice koji protestuju protiv uredbe Vlade o rudarenju litijuma.

Tokom i nakon operacije „Oluja“, koju su sprovele hrvatske oružane snage, oko 200.000 Srba je raseljeno, uz masovno uništavanje i pljačku njihove imovine, uz naknadno onemogućavanje povratka. Presudom Međunarodnog suda pravde utvrđeno je da su političke i vojne vlasti Hrvatske bile svesne da će ta operacija izazvati masovni egzodus srpskog stanovništva, te da su na očekivanom egzodusu zasnivale vojnu strategiju, smatrajući ga poželjnim.

Prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava iz 2001. godine, 677 civila je ubijeno tokom operacije „Oluja“ i neposredno nakon nje. U evidenciji D.I.C. „Veritas“ nalaze se imena 1.893 građana Hrvatske srpske nacionalnosti koji su poginuli ili nestali tokom operacije „Oluja“. Među njima je bilo 1.236 civila.

Presudom Žalbenog veća Haškog tribunala iz 2012. godine, hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni su krivične odgovornosti za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine. Uprkos tome, nalazi suda da su tokom operacije „Oluja“ počinjeni brojni zločini nad srpskim civilima nisu dovedeni u pitanje.

Većina tih zločina do danas nije procesuirana.

Fond za humanitarno pravo podseća na činjenice o zločinima počinjenim tokom operacije „Oluja“, koje su dostupne za preuzimanje i korišćenje:

Share