Ovo još nije kraj – ovo je samo kraj početka

Na komemoraciji povodom genocida u Srebrenici, 11. jula 2023., sjedila sam u bivšoj bazi Ujedinjenih nacija u Potočarima, gdje je prije 28 godina vojska bosanskih Srba počinila užasna zlodjela nad hiljadama ljudi. Vidjevši koliku bol još uvijek osjećaju rodbina i preživjeli, nisam mogla da prestanem misliti na riječi osuđenog ratnog zločinca koje su se prije svega nekoliko sedmica našle u naslovima vijesti u regionu, a koji je izjavio “svaka je sekunda vrijedila” i “sve bih ponovio”.

Zločini počinjeni u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi bili su stravični. U svjetlu takve nezamislive patnje, izjave kao što je ova odvratno su drske. Ali one su i opipljiv podsjetnik da pružanje podrške vladavini prava nije zadatak koji se može obavljati polovično. Borba za pravdu nema kraja, ona nije završena kad se uhvate bjegunci, kad se održe suđenja, pa čak ni kada osuđene osobe izdrže svoje kazne – ona se mora voditi svakog dana, zato što oni koji su pogođeni zločinima neće nikad zaboraviti i nastaviće da pate zbog mržnje, podjela i dezinformacija koje ponovo uzimaju maha, čak i sada, 30 godina nakon sukoba.

Kada sam imenovana za predsjednicu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove 1. jula 2022., deset godina nakon što je ta institucija počela s radom, znala sam da me čeka borba koja će uvijek biti teška. Iako sam bila sudija Mehanizma od njegovog osnivanja i sudija u mom rodnom Urugvaju od početka devedesetih, tokom jedne godine na čelu ove međunarodne institucije stekla sam potpuno nov uvid u to kako se suočiti s ogromnim izazovima međunarodne pravde i kako ih prevazići.

Drugačija etapa postojanja

Mehanizam se danas više nego ikad približava jednoj drugačijoj etapi svog postojanja. S obzirom na to da su, osim jednog, okončani svi glavni krivični predmeti koje su započeli Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR), Mehanizam se neizbježno mora okrenuti obavljanju svojih rezidualnih funkcija.

Pod rezidualnim funkcijama podrazumijeva se sve ono što ostane kada je veći dio posla obavljen., Ali iako rezidualne, one su identične po vrijednosti i značaju. Te funkcije uključuju nadgledanje sprovođenja kazni koje izdržava više od 50 osoba odgovornih za međunarodne zločine, pružanje pomoći nacionalnim pravosuđima u naporima koje ulažu da u svojim državama procesuiraju zločine  iz prošlosti,  i preduzimanje mjera da se obezbijedi postupanje u skladu sa sudskim nalozima u vezi s više od 3,000 zaštićenih svjedoka. Pored toga, nedavni trendovi istorijskog revizionizma, poricanja genocida i veličanja ratnih zločinaca predstavljaju prijetnju naslijeđu MKSJ-a i MKSR-a kojoj se i dalje mora jasno i glasno suprotstavljati.

Nema nikakve sumnje da jedna takva rezidualna institucija mora biti, kao što je rekao Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, “manja, privremena i efikasna [struktura] čije će se funkcije i obim postepeno smanjivati, s manjim brojem zaposlenih razmjerno smanjenim funkcijama”. Međutim, jasno je i to da postoji očigledno pravo i obaveza da Mehanizam nastavi da postoji kako bi se mogla nastaviti borba za pravdu.

Kao predsjednica Mehanizma, izabrala sam za jedan od svojih glavnih prioriteta da uvedem Mehanizam u novo razdoblje. Razdoblje u kojem će moja institucija izgledati i raditi više kao rezidualna institucija, za razliku od potpuno funkcionalnog suda koji je započeo s radom prije više od jedne decenije.  Borba za pravdu, međutim, ne prestaje, ona se samo premješta u drugu arenu: iz sudnice u manje upadljive oblasti u kojima se postignuća institucije konsoliduju i čuvaju od napada koji stvaraju podjele. To konsolidovanje obuhvata i uporne napore Mehanizma da odlučno stoji rame uz rame s pogođenim zajednicama i da dovede do očajnički potrebnog pomirenja. Pomirenja među stanovništvom, ali i pomirenja među političarima.

Evolucija brobe za pravdu

Ovu evoluciju borbe za pravdu dobro ilustruju nastojanja da se rad Mehanizma približi zajednicama na koje taj rad utiče. Na konferenciji u Sarajevu u julu 2023., kreatori obrazovnih programa razmatrali su kako se postignuća MKSJ-a i Mehanizma mogu iskoristiti u formalnom obrazovanju, pošto su shvatili da obrazovanje predstavlja najčvršći temelj za otporna, inkluzivna i miroljubiva društva. Pored toga, Mehanizam je u kontaktu s nekoliko država na teritoriji bivše Jugoslavije u vezi s osnivanjem informativnih centara koji bi građanima omogućili lak pristup sudskim spisima MKSJ-a i Mehanizma. Prvi informativni centar otvoren je u maju 2018. i nalazi se u Gradskoj vijećnici u Sarajevu.

Imala sam privilegiju da tokom svoje prve godine u svojstvu predsjednice Mehanizma tri puta posjetim bivšu Jugoslaviju i dva puta Ruandu. Te posjete mi veoma jasno pokazuju koliko je Mehanizam još uvijek suštinski važan. Misliti da ostvarivanje pravde prestaje kada se okonča sudski predmet isto je što i misliti da patnja prestaje kada se završi oružana borba. Zato žrtve i preživjeli vide Mehanizam kao nešto što im uliva nadu, kao instituciju u kojoj nema političkog manevrisanja i koja je usredsređena samo na činjenice i na to da sudskim putem utvrdi šta se desilo tokom tragičnih događaja devedesetih. Iako Mehanizam kao institucija evoluira, on neće nestati, jer njegov dragocjeni posao još nije završen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.