Suljagić: Torba na leđa i put dug 20 km je rizik, ali toliko smo gladovali

“Srebrenica je ozbiljna trauma, jedna od naših najvećih kolektivnih. 25 godina je trenutak kada se trebamo okrenuti i vidjeti šta smo naučili od tada. U kakvom smo stanju bili i u kakvom smo stanju danas”, kazao je za N1 Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.

Suljagić je razgovarao sa Emelom Burdžević – Slipičević u okviru emisije “Večernji studio” povodom ovogodišnjeg obiljećavanja godišnjice genocida u Srebrenici, te radu Memorijalnog centra Potočari.

“Srebrenica je jedan od aršina kojim mnogi od nas mogu mjeriti svoje živote. U tom smislu, nije mnogo ni prošlo, kada gledate veliku sliku 25 godina nije ništa naročito. Ovo je trenutak da se osvrnemo i pogledamo gdje smo 1995. a gdje danas. Koje smo izazove prevladali od tada, svi smo se mi i mučili i patili, svi građani ove zemlje”.

“Srebrenica je ozbiljna trauma, jedna od naših najvećih kolektivnih. 25 godina je trenutak kada se trebamo okrenuti i vidjeti šta smo naučili od tada. U kakvom smo stanju bili i u kakvom smo stanju danas”, kaže Suljagić.

Dodao je da rad memorijalngo centra nije produkt njega njego ljudi koji tu rade dugo.

“Imao sam priliku da kao mlad u Hagu uživo gledam suđenje ljudima koji su nanijeli toliko mnogo bola mom narodu. Nisam ja ovdje što sam najpametniji ili najbolji, nego… Sve što se sada radi u Memorijalnom centru, rade ljudi koji su to radili oduvijek”.

“1992-1993 je bio apsolutni džehenem, potpuni džehenem. Ovi napadaju, idu od sela do sela. Gdje god je bilo puški koje nisu predate tu je stala Mladićeva vojska i nije išla godinu dana”, kazao je Suljagić.

“Toliko smo gladovali da je vrijedilo rizika staviti torbu na leđa, po noći pređeš 20 kilometara, prođeš kroz front, uđeš u svoje selo. Kad su istrošene zalihe hrane, prešlo se na branje žitarica. Ko nije gladovao, to je.. To mijenja karakter, naravno, nemojte da se lažemo. Nisam ja jedini”, kazao je.

Preuzeto sa portala N1