„Oluja“ – 24 godine posle

Vojna operacija Hrvatske vojske (uz sudjelovanje Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH) nazvana „Olujom“ (započela je 4. kolovoza/augusta 1995. u 5 časova) bila je jedinstvena akcija kojom su u teritorijalni sastav i ustavno-pravni poredak reintegrirana područja označavana UN sektorima „Sjever“ (Banija i Kordun) i „Jug“ (Lika i Dalmacija) u Republici Hrvatskoj i razbijena srpska blokada Bihaća u Republici BiH.

Operacijom Hrvatske vojske „Oluja“ slomljena je pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske.

Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila s „RSK-om“, te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih s tog područja u kampanjama nasilja i zločina 1991.

Pobunjenička srpska vojska i civilno stanovništvo s UN područja „Jug“ povukli su se brže i za to su bili bolje pripremljeni, dok iz UN sektora „Sjever“ civili i srpska vojska u izbjeglištvo kreću kasnije.

* ZLOČINI 1991-1992. godine

Samo područje UN sektora „Jug“ bilo je opterećeno teškim sukobom na početku rata, kad su pripadnici srpskih jedinica počinili teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području zadarskog i šibenskog zaleđa. U Škabrnji su u studenome/novembru 1991. ubijena 43 civila, 15 hrvatskih branitelja, a u susjednom Nadinu 14 hrvatskih civila. U kninskim zatvorima (kasarna Mladićeva 9. Korpusa JNA, Stara bolnica-Martićev zatvor) od sredine 1991. do sredine 1992. bio je zatočen veliki broj Hrvata koji su prošli tešku torturu i mučenja, a u nekim slučajevima i seksualno nasilje. U kolovozu/augustu 1991. Jugoslavenska narodna armija (JNA) se u dalmatinskom selu Kijevo otvoreno svrstava na srpsku stranu, a započinje i kampanja granatiranja hrvatskih gradova. Zajedno s milicijom Krajine kreće se u napade na slabo branjena ili neobranjena sela. Gotovo sve nesrpsko stanovništvo s tih područja je prognano.

U području UN-ovog sektora „Jug“ u godinama nakon okupacije, a pred početak VRA „Oluja“, dogodilo se i nekoliko ograničenih vojnih akcija Hrvatske vojske, kao što su „Maslenica“, „Miljevački plato“ i „Medački džep“. Pri tome su počinjeni i zločini. U Medačkom džepu u blizini Gospića, pripadnici Hrvatske vojske počinili su teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i područje Divosela, Čitluka i Počitelja očistila od sveg stanovništva i sravnila ga sa zemljom. To područje opteretila su i masovna, organizirana smaknuća Srba (ali i nepoćudnih Hrvata) u Gospiću, tijekom 1991. i 1992. od kojih se za mnoga ni danas ne zna. Suđenja za dio zločina u Medačkom džepu i u Gospiću okončana su pravomoćnim osuđujućim presudama pred hrvatskim pravosuđem.

* ZLOČINI 1995. godine

U već spomenutom UN-ovom sektoru „Jug“ (Lika i Dalmacija), za vrijeme službenog trajanja operacije „Oluja“ i u narednih 100 dana, pripadnici hrvatske vojske (ili naoružane osobe u vojnim, odnosno policijskim odorama), usmrtila je više stotina, a prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava najmanje 410 civila, unatoč tome što oni nisu pružali otpor. Spaljeno je više od 22.000 kuća. Grupna smaknuća civila zabilježena su u Radljevcu, Uzdolju, Gruborima, Gošiću, Varivodama, Korenici… Iz straha za osobnu sigurnost, kao i na nagovor krajinskih vlasti, Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba.

NEKI OD ZLOČINA TOKOM I NAKON VRA „OLUJA“:

U vrijeme trajanja vojno redarstvene akcije „Oluja“ 6. kolovoza/augusta 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Zločini nisu procesuirani.

Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su 6. kolovoza/augusta tijekom akcije „Oluja“ i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Zločini nisu procesuirani.

Između 7. i 8. kolovoza/augusta 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Zločini nisu procesuirani.

U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza/augusta 1995. ubijeno je devetero civila. Zločini nisu procesuirani. Među ubijenim civilima bila je i starica od 93 godine Sava Lavrnić, a s njom je ubijen i njezin sin Petar. U istom selu živa je spaljena u vlastitoj kući i nepokretna Marija Brkljač, a sve to iz šume, koja je bila udaljena svega 15 metara, pratila je njezina kći Jela Ugarković. Osim ljudskih žrtava, ubijene su i domaće životinje, zapaljeno je gotovo 80 posto objekata u selu.

25. kolovoza/augusta 1995. u selu Grubori (Knin) ubijeno je šestero civila. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred Haškim tribunalom svjedočilo više osoba, Županijsko državno odvjetništvo iz Zagreba podiglo je 15. prosinca/decembra 2010. optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana. Postupak još uvijek u tijeku.

Dana 27. kolovoza/augusta 1995. oko 16 h u selu Gošić (Kistanje) ubijeno je sedmero civila. U tijeku je istraga protiv nepoznatih počinitelja.

Za vrijeme VRA „Oluja“, pa do konca 1995. u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena. Procesuirani su zločini u odnosu na troje civila, a pripadnik HV-a oglašen je krivim i osuđen na deset godina zatvora. Presuda je nepravomoćna.

Dana 28. rujna/septembra 1995. u selu Varivode (Kistanje) oko 17 – 17:30 h, ubijeno je devetoro civila. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja.

Autor je Eugen Jakovčić iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću

Preuzeto sa portala Danas