Bosanska knjiga mrtvih

U prisustvu više od 200 ljudi, i brojnih medija, 21.januara 2013. godine, u Sarajevu je predstavljena Bosanska knjiga mrtvih, koji je izdao Istraživačko-dokumentacioni centar u saizdavaštvu sa Fondom za humanitarno pravo iz Srbije. O knjizi su govorili Mirsad Tokača u svojstvu autora Bosanske knjige mrtvih, profesori Osman Ibrahimagić, Zdravko Grebo i Ivan Šarčević, penzionisani general Jovan Divjak i Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo.

Promoter knjige su, između ostalog, rekli i sledeće:
Mirsad Tokača: “Poimenični popis žrtava je važan zato što više neće biti igre s brojevima. Uvodimo standarde u kojima oni koji hoće da govore o žrtvama moraju ponuditi imena. Mi ovim, također, čuvamo sjećanje na naše sugrađane i pokušavamo osloboditi dnevni narativ mitske priče, ideologija, političkih i nacionalnih interesa i nazivamo stvari pravim imenom, a to je ime i prezime žrtve”, kaže Tokača i dodaje da nije riječ o konačnom broju ubijenih i nestalih. To je broj do kojeg smo mi došli. U četvrtoj knjizi je blizu 5.000 imena za koja nismo sa potpunom pouzdanošću mogli utvrditi okolnosti smrti, te knjiga ostaje otvorena ne samo za unos novih, u međuvremenu identificiranih žrtava, nego i za daljnja istraživanja. Bosanska knjiga mrtvih je bazirana na podacoma iz različitih izvora, uključujući 7.725 izjava svjedoka, podacima iz 5.500 tekstova dnevnih i periodičnih novina, 750 video i tonskih zapisa, te 1.500 stranica različitih dokumenata , uključujući podatke Državne komisije za nestale BiH i arhive 725 organizacija, uključujuli i pravosudne institucije“.

Nataša Kandić: „ Zahvaljujući nasleđu Haškog tribunala, prošlost i nedela koja su počinjena u ratovima devedestih ne možemo zaboraviti. Ova knjiga i svi drugi poimenični popisi ljudi koji su izgubili život u ratovima sprečavaju javnu ćutnju o žrtvama i njihovo svođenje na statistiku. U ime mrtvih, ova knjiga traži javno priznanje svih žrtava, bez kojeg nema pomirenja i izgradnje nove kulture sećanja.
Bosanska knjiga mrtvih je do sada najpouzdaniji izvor o ljudima koji su izgubili život u ratu u BiH. Baza podataka na kojoj se temelji ova knjiga uključila je podatke iz svih postojećih javnih i brojnih privatnih izvora, kao i podatke koje je IDC dodatno prikupio.
Prvi put imamo dokument u kojem se imena ljudi navedena nezavisno od nacionalnosti, grada, zanimanja, socijalnog porijekla, ali u vezi sa njihovim smrću, bilo da su život izgubili u borbenim dejstvima, ili kao civili, ili su u ratnim okolnostima nestali, a njihova sudbina do danas nije razjašnjena.
Drugi veliki značaj ove knjige je što je podstakla da se u regiji nastavi poduhvat imenovanja žrtava rata. U osnovi Inicijative Rekom leži ista ideja, da se proces pomirenja započne imenovanjem i identificiranjem žrtava. Imena su provjerljiva, brojke bez imena su izvor zloupotreba u političke svrhe. Balkanska kultura, Prvi i Drugi svjetski rat, te ratovi ‘90-ih godina pokazuju našu političku, društvenu, profesionalnu i ljudsku sklonost prema brojkama i sećanju na brojke. Sada, kada imamo imena, kraj je zloupotrebama i manipulacijama žrtvama. To je početak pomirenja. Preostaje da države u regiji pokrenu javno priznanje žrtava, koje mora biti overeno državnim pečatom.
Činjenica da je od ukupno 95.000 stradalih 62.000 Bošnjaka i više od 30.000 bošnjačkih civila nedvosmisleno navodi na zaključak da je rat u BiH u osnovi bio rat protiv civila”.
Prof. dr Zdravko Grebo ocenio da je reč o „herojskom“ poduhvatu. Izneo je nekoliko ‘prijateljskih sugestija’: da se knjiga, u nekom budućem izdanju, iz Bosanske preimenuje u Bosanskohercegovačku knjigu mrtvih; da umjesto ‘ime oca’ stoji ‘ime oca ili majke’; da se metodološki koriguje termin ‘nesiguran’, u djelu nacionalnih pripadnosti, ‘Bošnjak, Srbin, Hrvat i nesiguran’; da se razmisli o novom pojmu, da se umjesto ‘mjesto stradanja’ uvede mesto smrti. Profesor Grebo je još kazao da je „rat počeo onog trenutka kada smo te 1992. čuli vijest da je poginulo 30 ljudi a da nije navedeno ime čovjeka, žene, ili dijeteta.“ Na kraju je pozvao da se uvaži činjenica da „svi ovi ljudi imaju zajedničkog imenitelja – smrt“.

General Armije BiH Jovan Divjak je delo ocenio kapitalnim spomenikom ljudima, i civilima i vojnicima.

Profesor Omer Ibrahimagić je ocenio da Bosanska knjiga mrtvih prekida kulturu koja mrtve posmatra samo kao statističke brojke. „Ova knjiga pomaže da sistematizujemo sjećanje i ne zaboravimo prošlost. Ona će sigurno bitno doprinijeti pomirenju među ljudima u BiH i humanizaciji njenog društva. Ovakva istraživanja ne samo u BiH već i u okruženju i svugdje u svijetu u zemljama u kojima su se vodili ratovi doprinijela bi većoj humanizaciji čovječanstva i svakog nacionalnog društva-države, etici odgovornosti za učinjeno zlo, kulturi suživota među narodima svijeta i užih okruženja, odgovornosti jednih za druge, neovisno od njihove etničke, vjerske i ideološke pripadnosti – svjesnih da poslije svega valja nastaviti zajednički život u budućem miru“.

Fra Ivan Šarčević, profesor na teologiji je kazao kako su pred nama „četiri knjige teške kao povijest“: „Bosanska knjiga mrtvih, metafizičkom odgovornošću prema mrtvima i živima, izniman je doprinos novoj kulturi sjećanja i međuetničke solidarnosti. Sa ovom knjigom prestaje poništavanje drugih, time ustajemo protiv kulture zaborava drugih a za solidarnost sa patnjama drugih“

Uz predstavljanje knjige, u sarajevskom Unitic-u, organizirana je i izložba na kojoj je predstavljen 51 rad desetoro bh. umjetnika, koji su radili na ilustraciji knjige. Umjetnici, među kojima su Elena Monaco, dr Goran V. Janković, Mehmed Slezović i Vedran Babić, svoje su radove poklonili Istraživačko-dokumentacionom centru.
Veliki broj portala, radija i štampanih medija su veoma pozitivno izvestili o prezentaciji knjige, prenoseći delove izlaganja promotera knjige. Nijedna televizija, iako ih je nekoliko bilo na promociji knjige, nije objavila vest, iako su njihovi novinari uzeli izjave od svih promotera knjige.