Zašto Srbija podržava relativizatore zločina počinjenih u njeno ime?

Povod je morbidna konstrukcija ”Večernjih novosti” od ponedjeljka 3. marta 2019. godine, kada su i samom najavom na naslovnoj stranici bombardovali zdrav razum tvrdeći da su žrtve tuzlanske Kapije rezultat terorističkog napada najmanje sedam islamskih terorista. Naravno, ti islamski teroristi nisu niko drugi do same žrtve, a tu informaciju su, kako se i moglo očekivati, bez ikakve provjere prenijeli mediji pod kontrolom diktatora u Republici Srpskoj.

U proljeće 1995. godine naslućivao se prestanak rata, a onda se dogodila tragedija: 25. maja, koji se u zajedničkoj državi obilježavao kao Dan mladosti, granata, ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) na Ozrenu, pala je na Kapiju i usmrtila 71, a teško i lakše je ranjeno oko 200 građana. Najmlađa žrtva, Sandro Kalesić, imala je samo dvije godine – geler ga je pogodio dok je bio u naručju svoga oca, koji je s njim sjedio u obližnjem kafiću. Prosjek starosti ubijenih bio je 23 godine.

I baš kada su mnogi mislili da ruka pravde neće stići odgovorne za ovaj zločin, uhapšen je komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS, general Novak Đukić. Sud BiH osudio ga je na 25 godina zatvora. Đukić se na ovu presudu žalio tvrdeći da mu je suđeno po Zakonu BiH koji je usvojen nakon što se dogodio zločin na Kapiji, a ne po zakonu SFRJ, koji je bio na snazi u trenutku počinjenja zločina. Njegova apelacija je usvojena, predmet je vraćen Sudu BiH na ponovno razmatranje, a Đukić je pušten na slobodu. Kada je Sud BiH preinačio raniju presudu od 25 na 20 godina zatvora, Đukić je već bio van domašaja pravosudnih organa BiH. Skrasio se – a gdje drugo nego u Srbiji.

Prije četiri godine Sud BiH je preko Ministarstva pravde BiH, pozivajući se na sporazum između dvije zemlje, od Srbije zatražio da se pravosnažno osuđeni Đukić uputi na izdržavanje kazne u Srbiji. U pravno-političkoj trakavici, koju uspješno režira predsjedavajuća sudskog vijeća Vinka Beraha Nikičević – ista ona koja je Iliju Jurišića osudila na 12 godina zatvora, a Apelacioni sud ga oslobodio – opstruira se poštivanje sporazuma kojeg su parafirale BiH i Srbija.

Gotovo istovremeno sa Đukićevim bijegom u Srbiju pokreće se mehanizam osporavanja pravosnažne sudske odluke. Samozvani vojni eksperti iz Beograda prvo su tvrdili, a „Večernje novosti“, prenosile kako granata koja je pala na Kapiju nije došla iz pravca zapada (planina Ozren) nego sa istoka (planina Majevica). Veoma brzo toj akciji revidiranja sudski utvrđene istine pridružio se i diktator Republike Srpske tvrdeći da je Kapija slična sarajevskim Markalama i da su navodne žrtve Kapije u suštini leševi koji su dovezeni iz mrtvačnice u obližnjim Živinicama. Treću verziju istine o Kapiji saopštio je tim odbrane generala Đukića neposredno nakon eksperimenata na poligonu u Nikincima, tvrdeći da su na Kapiji istovremeno eksplodirale podmetnute naprave koje su ni manje ni više postavili pripadnici 10. diverzantskog voda Vojske Republike Srpske. Spomenut je i Franc Kos.

Bez obzira na ova nesuglasja, na poligonu Vojske Srbije u Nikincima traju eksperimenti, tvrdi se da ih je izvedeno 59, kako bi se dokazalo da granata od 130 milimetara ne može proizvesti posljedice kakve su se dogodile na Kapiji 25. maja 1995. godine. I ovih dana plasirana nam se četvrta verzija: “Večernje novosti”, ali i TV Pink nekritički prenose izvještaj nekakve ekspertske grupe od, zamislite, dvije-tri hiljade “stručnjaka”, a da niko i ne provjerava ko je tu “ekspertsku” grupu formirao i kakva je kompetentnost angažovanih ljudi. E, taj “ekspertski” tim je najmanje 27 žrtava Kapije proglasio islamskim teroristima, a za sedmoricu njih nemaju nikakve sumnje. Čak su objavili i njihova imena, pa i fotografije unakaženih tijela “dokazujući” njihov islamski teroristički profil!

Poštovani prijatelji,

Zamislite kako je bilo roditeljima i prijateljima Edise Memić i Armina Šišića, koje je morbidna uređivačka politika “Večernjih novosti” srbijanskoj javnosti predstavila kao islamske teroriste. Nisu se potrudili ni da objasne da li toj islamskoj terorističkoj grupi pripada i Arminov brat Nihad – i on je izgubio život na Kapiji. I svo troje su imali po 19 godina.

Dokazi! Ma kakvi dokazi! “Ekspertima” iz “Večernjih novosti” treba vjerovati na riječ. Ne trepnuvši su vaskolikom srpstvu ekskluzivno obznanili da tragedija na Kapiji ima identičan “rukopis” sa terorističkim aktom u Saudijskoj Arabiji iz 1996. godine, kao i sa počinjenim zločinima na Markalama I i II, te na Alipašinom polju u Sarajevu.

Pišemo vam ovo u nadi da ćete u svojim krugovima širiti istinu o tuzlanskoj Kapiji, ali i podsjećati na nespremnost državnih struktura Srbije da se suoče sa zločinima počinjenim u ime velikosrpskog projekta. Naravno, mi smo svjesni da se i sudske odluke mogu preispitivati, ali prava adresa u ovom slučaju je Sud BiH, koji je donio pravosnažnu odluku, a ako se u njega ne vjeruje, slijedeća instanca je Sud za ljudska prava u Strazburgu.

Na kraju, ali ne manje bitno, postavljamo pitanje: zašto država Srbija na sve načine podržava one koji relativizuju zločine počinjene u njeno ime? Sredstvima građana Srbije finansiraju se kvazi istraživanja kvazi eksperata, koji na raspolaganju imaju čak i vojni poligon u Nikincima i pravosudne institucije Srbije koje ni za četiri godine nisu mogle odgovoriti zahtjevu BiH da se pravosnažno osuđeni ratni zločinac Đukić, shodno sporazumu dvije zemlje, uputi na izdržavanje kazne zatvora u Republici Srbiji.

Autori su Sinan Alić, Esad Bajtal, Edina Bećirević, Ahmed Burić, Dragan Bursač, Nerzuk Ćurak, Zlatko Dizdarević, Marko Divković, Ferida Duraković, Duška Jurišić, Enver Kazaz, Boro Kontić, Slavo Kukić, Dino Mustafić, Nada Mladina, Žarko Papić, Senad Pećanin, Srđan Puhalo, Borka Rudić, Vildana Selimbegović i Srđan Šušnica

Preuzeto sa portala Danas