Dvadeset pet godina od zločina na Korićanskim stijenama

Porodice žrtava, udruženja i brojni građani obilježili su 25. godišnjicu zločina na Korićanskim stijenama na obroncima Vlašića, kada su pripadnici Interventnog voda prijedorske policije ubili 224 bošnjačkih i hrvatskih civila.

U znak sjećanja na brutalno ubijene, bivši logoraši i porodice sa ruba litice bacili su ruže.

Haški i domaći sudovi Korićanske stijene okarakterisali su kao mjesto koje pokazuje svu brutalnost zločina s ciljem etničkog čišćenja. Na više godina zatvora osudili su direktne izvršioce, ali ne i naredbodavce. Za najvećim brojem ubijenih na Korićanskim stijenama još se traga.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković kazao je da su na tim stijenama 21. augusta 1992. ubijeni logoraši koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima.

“Naređeno im je da izađu iz autobusa na ivicu ponora, gdje su strijeljani u leđa i bacani u provaliju. To je strašan prizor”, naglasio je.

Mešković je rekao da je preživjelo 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena.

“Međutim, broj ljudi koji je odgovarao za taj zločin je vrlo mali. Zločinci su dobili  211 godina zatvora za 200 nevino strijeljanih civila”, rekao je Mešković.

Presude za ratni zločin

U februaru 2013, Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je u na ukupno 79 godina zatvora četvericu bivših pripadnika policije u Prijedoru, a zbog ubistva 150 nesrpskih civila na Korićanskim stijenama 1992.

Na osnovu konačne odluke Apelacionog vijeća, Zoran Babić je osuđen na 22 godine zatvora, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu, dok je Željku Stojniću izrečena kazna u trajanju od 15 godina zatvora.

Blizu 1.200 zatočenika je ukrcano u autobuse i kamione s obrazloženjem da ih se vodi na razmjenu.

Konvoj autobusa i kamiona pratili su policajci Interventnog voda prijedorske policije, te pripadnici Teritorijalne odbrane (TO). Autobusi su krenuli iz naselja Tukovi i ispred logora Trnopolje, i spojili se u jedan konvoj u Kozarcu.

Po naređenju, zaustavili su se kod rijeke Ugar na planini Vlašić, gdje je, prema optužnici, odvojeno više od 150 vojno sposobnih muškaraca.

Oni su potom strijeljani uz rub provalije na Korićanskim stijenama.

Tokom sudskog postupka utvrđeno je kako su ubice tijela strijeljanih gurnuli u provaliju, u koju su, nakon toga, bacali ručne granate kako bi bili sigurni da niko nije preživio.

Preuzeto sa portala Al Jazeera Balkans