Priznanje Nataši Kandić: Omogućila da činjenice ugledaju svjetlo dana

Univerzitet u Tuzli dodijelio je u ponedjeljak Nataši Kandić plaketu i priznanje za promociju “nepotkupljive istine, širenje univerzalizma i humanizma, te promociju društvenog progresa”.

Naši sugovornici, profesori s Univerziteta u Tuzli, istaknuli su da je Kandić sačuvala obraz društvu, pravu i povijesti kao znanosti.

Naime, ona je je u najtežim vremenima osnovala “Fond za humanitarno pravo” i borila se za istinu o proteklom ratu na prostorima bivše Jugoslavije.

Nataša Kandić je rekla za RSE da njeno neprestano traganje za činjenicama nikada nije naišlo na odobravanje u Srbiji.

“Jedan je odnos prema meni u Srbiji, a drugi je u delovima nekadašnje države. Nekada me pogađalo kada idem ulicom, pa onda čujem kako kažu: ‘Evo, ovo je izdajica’, a onda shvatim da ljudi imaju pogrešnu političku poruku. To je namerno sročena politička poruka koja izaziva običnog čoveka da misli kako sam ja protiv Srba. Ustvari, oni ne vole istinu, a istina je da činjenice govore jedno, a politička poruka je nešto drugo”, ističe Kandić.

Ponovila je da se zvaničnici samo deklarativno zalažu za pomirenje na ovim prostorima, kako domaći tako i europski.

“Mi smo mogli poslednjih meseci videti šta za predstavnike evropskih institucija znači pomirenje. Kažu, pomirenje je kada premijer Srbije dođe u Srebrenicu. Kažu, pomirenje je što nije pravio neku veliku aferu oko toga nego se zahvalio majkama Srebrenice. Onda kažu, pomirenje je kada tri člana Predsedništva BiH dođu u Srbiju. Ali, objektivno i prema onome što nauka kaže – to nije pomirenje. Pomirenje je priznavanje drugih žrtava, priznavanje odgovornosti za ono što se dogodilo. Treba znati imena žrtava jer bez priznavanja drugih žrtava nema priznavanja ni sopstvenih žrtava”, navodi Kandić.

Društvo danas sigurno ne bi izgledalo ovako ojađeno i podijeljeno da je na našim prostorima bilo više osoba poput Nataše Kandić.

Sociolog i profesor Zlatan Delić ističe da je priznanje Univerziteta Nataši Kandić priznanje hrabrosti i ljudskosti.

“Nijednom čovjeku nije lako. Jer kada govorimo o univerzalističkom ključu, naš narod kaže – najteže je biti čovjek. Pitanje, što znači biti čovjek u 21. stoljeću je kao i pitanja: kako je moguće pisati poeziju nakon Auschwitza, kako je moguća teologija nakon Srebrenice, a treće i najvažnije pitanje na kojem radi Nataša Kandić – kako je moguće govoriti ili ko smo to mi kao ljudska bića”, riječi su Delića.

Pitanje je i bi li pravda i pravičnost sačuvali obraz da nije bilo Nataše Kandić koja je dokumentirane činjenice o proteklom ratu sama nosila u Hag.

Profesor s Pravnog fakulteta UNTZ Hajro Kofrc dodaje da joj ni danas, 20 godina nakon strašnog rata, nije lako.

“Mislim da ona i danas osjeća veliki pritisak, ne zato što je u Beogradu, ne zato što je u Srbiji. Mi takav pristup imamo u cijeloj regiji da se oni koji streme vrijednostima dostojnih čovjeka uvijek suočavaju s otporima. Međutim, pomenimo samo neke dokaze koje su njen ‘Fond za humanitarno pravo’, a i lično ona, obezbijedili za Haški tribunal. Jasno je da mnoge istine bez toga ne bi došle na vidjelo. Mnoga loša djela pojedinaca ne bi bili otkrivena. Vjerovatno bi Haški tribunal bio u daleko težoj situaciji da dokaže takve inkriminacije”, ocjenjuje Kofrc.

Punih 20 godina Nataša Kandić se borila da istina ispliva na vidjelo i bude mjerilo za povijest koja ostaje budućim generacijama.

Stoga, za povjesničara Izeta Šabotića, samo su dokumentirane činjenice jedina osnova za bolju budućnost svih naroda koji ovdje žive.

“Mi smo svjedoci otpora i opstrukcije u toj borbi koju je vodila Nataša Kandić. Njena istrajnost je rezultirala time da mnoge činjenice ugledaju svjetlo dana. Da nije bilo te borbe, da nije bilo Nataše onakve kakva jeste, zasigurno bi i društvo i akademska zajednica i nauka bili siromašniji za mnoge činjenice. Stoga, dugujemo veliku zahvalu Nataši Kandić. Ona je ličnost na koju se trebamo i moramo ugledati”, rekao je Šabotić.

Nataša Kandić pomogla je da cijela regija stigne do određenih ciljeva na svom putu prema EU.

Mnogi to Nataši Kandić danas ne žele priznati. Ali, činjenice su, ipak, na njenoj strani.

Preuzeto sa portala Slobodna Evropa