Nataša Kandić: Meron nije uspio odgovoriti na pitanje o novim standardima u radu MKSJ-a

Predsjednik Haškog tribunala Theodor Meron nije uspio na jučerašnjoj konferenciji povodom 20 godina rada Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), održanoj u Sarajevu, da odgovori na ono bitno – otkuda novi standardi u radu MKSJ, za koje on tvrdi da nisu novi, izjavila je u intervjuu za Anadoliju osnivačica Fonda za humanitarno pravo i koordinatorica REKOM-a Nataša Kandić.

“Svi eksperti koji pažljivo prate sve novosti u odlukama Haškog tribunala kažu da je riječ o novim standardima”, kazala je Kadić te dodala da bi stoga predsjednik Meron trebao iznijeti argumente zbog kojih je protiv ovih tvdnji.

Konfuzno poglavlje

“Te oslobađajuće presude imaju veliki uticaj na to kako će se kasnije tumačiti ti ratovi. Ako se oslobađaju svake odgovornosti oni koji su bili na vrhu, onda to itekako ima veze i sa karakterom i uzrocima rata i, nadalje, sada je priređena jedna situacija koja ima posledice i na buduće generacije. Nije trebalo da se dogodi, i mi smo zbog toga svi podržavali rad Tribunala. Nije to pravda, pravda mora da bude i u odnosu na počinioce i u odnosu na žrve”, pojasnila je Kandić, dodavši da društvo mora dobiti pravdu kako ne bi došlo do ponavljanja zločina.

Izrazivši strah da “smo dovedeni u novo konfuzno poglavlje”, Kandić je istakla kako o tome još uvijek nije počelo ozbiljno da se razgovara. Naglasila je kako je sada potrebno sagledati važne aspekte Tribunala, činjenice koje se odnose na konkretne događaje, jer je to najveće bogatstvo i blistavi rad Tribunala, koji se odnosi na konkretne ratne zločine, počinioce i žrtve.

“Što se tiče pravnih odluka, nažalost, pravne odluke i krivična dela koja su utvrđena Statutom Haškog tribunala u velikoj meri se ne primenjuju. Kod nas se primenjuju stari zakoni bivše Jugoslavije u kojima nema zločina protiv čovečnosti, i nema tih povreda koje su regulisane Statutom. Te mnoge novine neće uticati na neka suđenja, zato što ih i nemamo. Međutim, oslobađanje po osnovu komandne odgovornosti imaće posledice da će u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu biti jako malo onih koji su se nalazili na vrhu, a koji će biti optuženi”, istakla je Kandić.

Na pitanje kako gleda na nedavnu presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Maktouf i Damjanović protiv BiH”, prema kojoj sve pravosnažne presude za ratne zločine koje se zasnivaju na Krivičnom zakonu BiH iz 2003. trebaju biti poništene kako bi bile donesene presude na osnovu zakona bivše SFRJ, koji je važio u vrijeme počinjenja krivičnih djela, Kandić je istakla kako to znači da je postojala velika podrška međunarodne zajednice domaćim tužilaštvima, koja su ohrabrivana da donose pravne odluke koje se danas pokazuju kao pogrešne.

“To je za jednu državu i jedno društvo veliki problem, i to postoji samo u Sudu BiH. Entiteti su sudili kako se sudi i u ostalim državama, drže se tog zakona bivše Jugoslavije, jer se drže pravila da optuženima uvek treba suditi po zakonu koji je povoljniji za njih”, kazala je Kandić.

Arhiva Haškog tribunala

Nikada nije postavljeno pitanje usaglašenosti presuda međunarodnih tribunala, napomenula je Kandić komentarišući presudu u slučaju Charles Taylor. Ona je dodala da je u ovoj presudi primijenjen standard koji je nekada primjenjivao Haški tribunal, a koji se kosi sa novim standardima.

“To je nešto što ostaje međunarodnoj pravničkoj zajednici, koja nije još uvek ozbiljno počela da razmatra šta se to dogodilo. S jedne strane, imali smo sjajne novine, imali smo blistavost, uspon međunarodnog prava, i sad odjednom imamo jednu pravnu konfuziju, za koju se sve više govori u pravničkoj zajednici da ima sve više političku pozadinu, pravne odluke za koje se sada sve više vidi da imaju političku pozadinu”, rekla je Kandić.

Arhiva Haškog tribunala je nešto najbolje što će ostati nakon okončanja rada tog međunarodnog suda. Ona je digitalizovana i pomoći će u shvatanju koliko “kod nas ima nedostataka”. Svako ko bude htio da se bavi ovom tematikom, ne samo tužilaštva, imaće pristup toj arhivi.

“Sva ta sudska arhiva kod nas je nedostupna. To malo ko koristi. Sad imamo i ta razna pravila o anonimizaciji i u Srbiji i Hrvatskoj, gde se ljudi koji su počinili ratne zločine, skrivanjem imena, štite umesto da ih izlažemo sramoćenju. Naši pravosudni organi ih štite. Haški tribunal je tu neviđeno pomogao svima nama i budućim generacijama”, rekla je Kandić, dodavši da je arhiva Tužilaštva, koja nije korištena u suđenjima, vrlo osjetljiva i ne smije da dođe u ruke nacionalnih tužilaštava.

“Kod nas se pokazalo da, ako međunarodno tužilaštvo nije toliko nezavisno, šta očekivati od tužilaštava država koje su bile u ratu”, zaključila je Kandić.