H-Alter: Inicijativa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima

Izvor: H-Alter

Fond za humanitarno pravo, Istraživačko-dokumentacioni centar i Documenta zastupaju ideju o osnivanju Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM)

U oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji, u razdoblju 1991. – 1995. i 1998. – 2000. godine stradalo je najmanje 120.000 ljudi i još uvijek nije razjašnjena sudbina 17.158 nestalih.

Odgovornim po zapovjednoj odgovornosti i neposrednim pociniteljima ratnih zlocina sudi se pred Medunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju [Haški tribunal], medunarodnim sudskim vijecima na Kosovu, Sudom BiH i nacionalnim sudovima u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Do sada je osudeno 250 optuženih, koji izdržavaju zatvorske kazne, a približno 400 Srba u Hrvatskoj osudeno je u odsutnosti.

Pred Haškim tribunalom u tijeku je sudenje dvadeset trojici optuženih, a u državama bivše Jugoslavije za ratne zlocine odgovara blizu 200 optuženih. Jedno sudenje pred Haškim tribunalom prosjecno traje dvije godine, a na nacionalnoj razini ima slucajeva kada postupak traje i nekoliko godina. To se dogada u Hrvatskoj (slucaj Koranski most i slucaj Lovas – sudenje u odsutnosti), u Srbiji i na Kosovu u slucajevima ponovljenih sudenja (slucaj Ovcara – Srbija i slucaj Lapska grupa – Kosovo).

Do 2004. godine sudenja u postjugoslavenskim zemljama (nacionalna sudenja) u vecini slucajeva bila su bez sudjelovanja svjedoka/oštecenika. Zahvaljujuci Fondu za humanitarno pravo (FHP) i Udruzi obitelji branitelja iz Hrvatske Vukovarske majke,
ošteceni iz Hrvatske prvi put su svjedocili pred sudom Republike Srbije (Vijecem za ratne zlocine) u predmetu Ovcara, protiv optuženih za ratni zlocin prema ratnim zarobljenicima (travanj 2004.). Od tada nacionalna tužiteljstva suraduju prije svega u osiguravanju dokaza i ohrabrivanju svjedoka da sudjeluju u sudenjima na sudovima država u regiji.

U postjugoslavenskim društvima vrijede razlicite istine i prikazi prošlosti, ukljucujuci ratne zlocine. U velikom broju slucajeva te se istine zasnivaju na politickim mišljenjima i tumacenjima, a ne na cinjenicama. Još uvijek prevladava poricanje zlocina prema
drugima, priznavanje samo svojih žrtava i bliskost s optuženima iz svoje etnicke zajednice. Osjecaj straha zbog moguce osvete i ponavljanja zlocina odvraca žrtve od sudjelovanja u sudenjima za ratne zlocine.

Fond za humanitarno pravo (Srbija), Istraživacko-dokumentacioni centar (BiH) i Documenta – Centar za suocavanje s prošlošcu (Hrvatska) podržavaju kaznena sudenja kao najvažniji pravni instrument za utvrdivanje pojedinacne kaznene odgovornosti za
pocinjene ratne zlocine, ali su svjesni objektivnih ogranicenja kao što su potrebno vrijeme za provedbu dokaznog postupka, osiguranje i strah svjedoka, starost i umiranje svjedoka i pocinitelja.

Postojecom dinamikom do kraja 2020. godine sudovi u regiji mogu procesuirati najviše 1200 pocinitelja ratnih zlocina. To ne bi osiguralo potpuni pregled izvršenih najtežih ratnih zlocina, vracanje ljudskog dostojanstva žrtvama i izgradnju povjerenja u regiji, zbog cega FHP, Documenta i IDC zagovaraju osnivanje Regionalne komisije za utvrdivanje cinjenica o ratnim zlocinima koja ce se koristiti sudskim cinjenicama (utvrdenim u sudenjima pred Haškim tribunalom, medunarodnim kaznenim vijecima na Kosovu i nacionalnim sudovima u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori), poimenicne popise ubijenih i nestalih u oružanim sukobima te organizirati javna saslušanja žrtava i provesti dodatne istrage o ratnim zlocinima.

Iskustva drugih postkonfliktnih društava potvrduju da se objektivna ogranicenja sudenja mogu prevladati osnivanjem komisije za utvrdivanje i kazivanje cinjenica o prošlosti koje mogu osigurati vjerodostojan, objektivan i služben zapis o prošlosti.

Nama je (iz država slijednica bivše Jugoslavije) potreban zapis koji cinjenicno prikazuje ratne zlocine, suprotstavlja se izmišljenim i preuvelicanim prikazima, relativizaciji i minimiziranju, i može pomoci u pronalasku nestalih žrtava – prisilno nestale ili su pokopane na tajnim lokacijama.

FHP, IDC i Documenta zastupaju ideju o osnivanju Regionalne komisije za utvrdivanje cinjenica o ratnim zlocinima jer duboko vjeruju da ona može pomoci radu tužiteljstava u regiji prikupljanjem, korištenjem, organiziranjem i cuvanjem dokaza koji se mogu
koristiti za pokretanje i vodenje kaznenih postupaka.

Takva komisija može osigurati javnu platformu za žrtve da govore svojim glasom i da ih drugi priznaju. Ona može promovirati toleranciju i razumijevanje tako što bi sukobljenim stranama omogucila da cuju bol i patnje pripadnika suprotne strane u sukobu. Na taj bi se nacin izgradila suosjecajnost, solidarnost i društvena odgovornost.

Regionalna komisija može osigurati jasne dokaze o tome na koji su nacin odredene institucije pojedinacno ili grupno propustile braniti ljudska prava u prošlosti.

Inicijativu o osnivanju službene Regionalne komisije za utvrdivanje i kazivanje cinjenica o ratnim zlocinima u bivšoj Jugoslaviji podržala su udruženja i udruge žrtava i veterana, organizacije mladih, organizacije za ljudska prava, umjetnici/e, pisci/spisateljice i
novinari/ke iz regije koji/e su sudjelovali/e u regionalnim konzultacijama civilnog društva o mehanizmima za utvrdivanje cinjenica o prošlosti, zapocetim u svibnju 2006. u Sarajevu.

U tijeku je stvaranje regionalne koalicije za osnivanje Regionalne komisije za utvrdivanje cinjenica o ratnim zlocinima (REKOM) koja ce organizirati akciju prikupljanja milijun potpisa za osnivanje REKOM-a, a potom, s preporukama civilnog društva, listu predati nacionalnim vladama sa zahtjevom za donošenje odluke o prihvacanju inicijative.

Fond za humanitarno pravo, Nataša Kandic
Istraživacko-dokumentacioni centar, Mirsad Tokaca
Documenta – Centar za suocavanje s prošlošcu, Vesna Teršelic