Pogled iz Hrvatske – 25 godina od operacije Oluja

 Na današnji dan prije 25 godina, omogućen nam je povratak u Petrinju iz koje smo divljački protjerani 1991. godine i u koju se nismo mogli vratiti ranije zbog postojanja zločinačke tzv. Republike Srpske Krajine. Ovakvu sudbinu dijelile su stotine tisuća Hrvata i drugih, uključujući Srba koji se u tzv. Krajini radikala Martića, Babića i ostalih nisu mogli prepoznati. Uništenje tzv. RSK bilo je zato preduvjet izgradnje mirne, demokratske i tolerantne Republike Hrvatske. I više, uništenje tzv. Krajine bilo je preduvjet mirnog suživota na ovom području. Svi koji su pridonijeli uništenju te zločinačke i nasilne paradržavne tvorevine, zaslužuju poštovanje i zahvalnost građana Republike Hrvatske.

Jasno je da se radi o pritisku vlasti na nerežimske medije i NVO u Srbiji

Novinari, medijske kuće, udruženja građana i poneki političar, našli su se pod lupom Uprave za sprečavanje pranja novca Ministarstva finansija Srbije. Ta državna institucija zatražila je od banaka uvid u sve njihove transakcije od 1. januara 2019.
U zahtjevu se dalje navodi da se podaci traže kako bi se utvrdilo imaju li organizacije i pojedinci sa spiska veze s finansiranjem terorizma ili pranjem novca.

Ovaj potez država pravda, kako je rekao predsjednik Aleksandar Vučić, najobičnijim provjerama, koje nemaju veze s pritiskom na civilno društvo i medije.

Oni koji su na listi provjera smatraju da država zloupotrebljava institucije kako bi se obračunala sa svojim kritičarima i poručuju da se njihov rad redovno kontroliše te da svoje finansijske izvještaje redovno šalju Ministarstvu finansija.

Oluja – civilne žrtve rata i dalje obespravljene u Srbiji

Vojno-policijskom operacijom Oluja, koju su u avgustu 1995. godine sprovele hrvatske oružane snage, okončan je četvorogodišnji sukob na teritoriji Hrvatske. Tokom i nakon ove operacije izvršeni su rasprostranjeni i sistematski zločini nad civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti (raseljeno je više od 200.000 ljudi, opljačkana je njihova imovina, a više stotina njih je ubijeno). Premda su žrtve centralna tema komemoracije Oluje, one ni posle 25 godina u Srbiji nemaju status civilnih žrtava rata. Razlog za ovo je činjenica da nadležni državni organi ne prepoznaju kao žrtve osobe koje su nastradale van teritorije Srbije.

Epizoda 4: Oluja u politikama sećanja u Hrvatskoj i Srbiji

Ove godine navršilo se 25 godina od vojno-policijske akcije „Oluja“ kojom je okončan četvorogodišnji oružani sukob na teritoriji Hrvatske. U Hrvatskoj i Srbiji, Oluja je važno mesto sećanja i obeležava se na državnom nivou ali na različite načine i uz suprostavljene narative. O Oluji u politikama sećanja sa posebnim osvrtom na ovogodišnja obeležavanja razgovaramo sa Vjeranom Pavlakovićem, vanrednim profesorom sa Univerziteta u Rijeci, i Svenom Milekićem, doktorandom na Univerzitetu Maynooth u Irskoj. Razgovor otvara koordinatorka REKOM-a i osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.

Žrtve da postanu briga društva i institucija Srbije i Hrvatske

Ove godine navršava se 25 godina od vojno-policijske akcije „Oluja”, tokom koje su hrvatske vojne snage počinile mnogobrojne zločine protiv Srba koji su živeli na području tzv. Republike Srpske Krajine. Ni nakon 25 godina, pravda za žrtve počinjenih zločina još uvek nije dostignuta, za šta odgovornost snose i institucije Hrvatske i institucije Srbije. Dok se u Hrvatskoj godišnjice Oluje proslavljaju, ignorišući zločine počinjene u toku i nakon operacije „Oluja“, u Srbiji se na državnim obeležavanjima žrtve „Oluje“ zloupotrebljavaju u političke svrhe. Obe države imaju pravnu i moralnu obavezu da promene odnos prema nasleđu zločina počinjenih tokom „Oluje”, kao i da svojim konkretnim delima pokažu da briga o žrtvama i procesuiranje odgovornih za ratne zločine predstavljaju stub budućeg pomirenja.

Operacija “Oluja” dovela je do raseljavanja preko 200.000 Srba. Tokom i neposredno nakon akcije, zabeleženi su brojni slučajevi pljačke i uništavanja imovine Srba. Civili srpske nacionalnosti koji su ostali u svojim selima, većinom stariji ljudi, bili su izloženi brutalnom postupanju od strane hrvatskih vojnika i policajaca. Prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, do kraja 1995. godine oko 400  ubijeno je u svojim kućama.

Simbol spasa opkoljenog Sarajeva: Šuti, a govori

Na današnji dan, prije 27 godina, dašak slobode stigao je u opkoljeno Sarajevo.

Mnogima ovaj dan – 30. juli skoro da ne znači ništa. Ali, Sarajlijama, te 1993. godine, on je bio sve. Naš grad je do ovog datuma, bio premoren od ratne igre. Gušio se, bio je zarobljenik i plijen agresora.  A, onda je dašak slobode, dospio kroz tunel. On je vratio vjeru i snagu građanima iscrpljenog  Sarajeva. Ljude je ohrabrio i umirio. Doista je izgledao kao fantazija u vremenu stradanja i ništavila. Bio je slamka spasa za opkoljenje i izgladnjele Sarajlije. Nada i život i za mlađe i starije.

Tunel spasa, upravo danas slavi 27. godišnjicu svog postojanja. Prokopan je tokom opsade 1993. godine ispod aerodromske piste, kada je grad bio u bespomoćnom okruženju, bez struje, vode i plina. Tunel je bio tad jedini izlaz iz opkoljenog Sarajeva. Spajao je naselja Butmir i Dobrinju. Imao je izuzetan strateški značaj za odbranu zemlje, a i veliku važnost zbog neophodnih potrepština poput hrane, lijekova, medicinskog materijala, cigareta, poslije i struje, nafte, telekomunikacija, kao i naoružanja. Služio je i za prevoz ranjenika, prelaženje državnih dužnosnika…

Trebinjci: ‘Naš je grad otvoren svima, to da je srpski je bacanje koske narodu’

“Dobrodošli u najljepši srpski grad” – bilbord je koji od 26. jula dočekuje građane na ulazu u Trebinje, grad na jugu Bosne i Hercegovine (BiH) u entitetu Republika Srpska. Epitet “jednog od najlepših srpskih gradova” dao mu je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, na šta su oštro reagovale političke stranke u Federaciji BiH.

Trebinjac Rade Aleksić poručio je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) da “Trebinje jeste jedan od najljepših gradova, ali je on prije svega grad dobrih ljudi i dobrih domaćina kod kojih su svi gosti dobrodošli”.

Izašla je nova epizoda podkasta Kulture sećanja u dijalogu na engleskom, uz blog na srpskom jeziku

Kako i zašto se nasilje nad civilima dešava u zajednicama koje su dugo živele u miru? Zašto dođe do toga u nekim lokalnim zajednicama, a u nekima ne? Koji je značaj sećanja na talase nasilja iz prošlosti u ovom kontekstu? U ovoj epizodi podkasta Kulture sećanja u dijalogu Fonda za humanitarno pravo, prvoj na engleskom jeziku, razgovaramo o ovim pitanjima na primerima oružanih sukoba u Hrvatskoj, Ugandi i Gvatemali. Sagovornica nam je Mila Dragojević, autorka nedavno objavljene knjige „Amoralne zajednice: Kolektivni zločini u vreme rata“.

Skoro trideset godina od zločina u Zecovima: Bol koja ne prestaje

Nermini Alukić su 23. jula 1992. iz kuće u selu Zecovi kod Prijedora, s rukama na potiljku, odvedeni otac Suljo i sedamnaestogodišnji brat Amir Tatarević. Istog dana je njihova tijela našla u selu, s tijelima mnogih komšija. U susret 28. godišnjici zločina, Alukić je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) opisala šta je tada preživjela, te kazala da, uprkos godinama, bol za najmilijima ne jenjava.

U Trnovu obilježeno 25 godina od brutalnog ubistva šestorice Srebreničana

Oko 100 članova porodica i rodbine ubijene šestorice Srebreničana odali su počast njihovim najdražim polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe