– Vjerovali smo da se nakon holokausta genocid ne može dogoditi. Zato je važno ne samo sjećati se, već taj spomendan treba da bude prepreka da se tako nešto zaista nikada ne dogodi. Danas imamo toliko složenu situaciju u cijelom svijetu u vezi sa Gazom, Palestinom, poštovanjem međunarodnih normi, da je Srebrenica još jedan poziv da se sudske činjenice moraju poštovati, da niko nije iznad zakona i da najteži ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata mora biti zapamćen – dodaje Kandić.
Nova epizoda podkasta Kulture sećanja u dijalogu: Tihi šapat prošlosti

Od završetka rata u Bosni i Hercegovini prošlo je skoro 30 godina. Iako nemaju direktna iskustva i sećanja, generacije rođene tokom oružanog sukoba i nakon njega izložene su dubokom i dugotrajnom uticaju rata na članove njihovih porodica i zajednica. Posleratne generacije odrastaju okružene sadržajem kolektivnih trauma bez potpunog razumevanja onoga kroz šta prolaze. One dele traume koje postaju jedno od obeležja njihovog grupnog identiteta, koje se prenose kroz generacije, i koje utiču na kolektivnu svest, vrednosti, ponašanja i međusobne odnose unutar zajednica.
Dosadašnja razmatranja i istraživanja rata i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini uglavnom su bila fokusirana na period od 1992. do 1995. godine, pri čemu ne povezuju ulogu transgeneracijskih kolektivnih trauma i radikalizacije posleratnih generacija. Nemogućnost da se prihvate i razumeju zločini iz prošlosti, kako svoje, tako i druge grupe, proizilazi između ostalog i iz neprocesuiranih kolektivnih trauma.