ANALIZA – Osumnjičeni za ratne zločine „spašeni“ zatvaranjem Haškog tribunala

Viši sud u Beogradu doneo je 19. septembra 2019. godine presudu kojom je optuženog Nikolu Vida Lujića osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam godina zbog silovanja Bošnjakinje u Brčkom u junu 1992. godine. Fond za humanitarno pravo (FHP) smatra da je postupak u ovom predmetu vođen veoma efikasno, da je oštećena imala adekvatnu zaštitu tokom svedočenja, kao i da je izrečena kazna pravična i primerena težini izvršenog dela.
Nikola Vida Lujić osuđen je danas prvostepenom presudom pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu na osam godina zatvora zbog silovanja Bošnjakinje Š. A.
Dve osobe osuđene za silovanje tokom rata u Bosni i Hercegovini dobrovoljno su žrtvi isplatile odštetu u visini od 15,400 evra, što je prvi ovakav slučaj u ovoj državi.
Obilježavanje 26. obljetnice vojne akcije Medački džep proteklo je u tonu glorificiranja rata. Takođe, bilo je i opravdavanja ratnih zločina i manipulacije mladima koje se iskoristilo na tom događaju, umjesto da provedu prvi dan nove školske godine u školi gdje bi trebali učiti kritički promišljati i multiperspektivno sagledavati povijesne činjenice kako se ratno nasilje ne bi ponavljalo u budućnosti, saopštilo je nekoliko nevladinih organizacija iz Hrvatske: Inicijativa mladih za ljudska prava, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, Obrazovna zviždaljka GOOD inicijative.
The Bosnia-based writer holds a B.A. in politology and an M.A. in international law. Having started to work as journalist at Dnevni List in 2003, she later joined the Balkan Investigative Reporting Network in Bosnia and Herzegovina, focusing on transitional justice and the fairness of judicial institutions, including the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY). She is currently an independent journalist and expert on transitional justice.
Fond za humanitarno pravo (FHP) je 2. septembra 2019. godine podneo Ustavnom sudu inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i usaglašenosti Zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika (KZ) sa Ustavom Republike Srbije, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima. FHP smatra da novouvedena odredba KZ koja se odnosi na zabranu uslovnog otpusta lica koja su osuđena na doživotnu kaznu zatvora, bez uspostavljanja delotvornog i efikasnog mehanizma kojim se garantuje preispitivanje doživotne kazne zatvora, direktno krši odredbu člana 25 Ustava Republike Srbije, odnosno člana 3 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija).
Zakon o izmenama i dopunama KZ izglasan je u Narodnoj skupštini Republike Srbije i objavljen je u Službenom glasniku RS 21. maja 2019. godine, dok je njegova primena odložena za 1. decembar 2019. godine. Usvajanje izmena i dopuna KZ pratilo je odsustvo adekvatne javne rasprave i ignorisanje stavova stručne javnosti koja je od početka ukazivala da je predviđeno zakonsko rešenje suprotno zabrani mučenja, nečovečnog i ponižavajućeg postupanja, kako ga vide svi relevantni evropski, međunarodni i komparativni akti, ali i ustaljena praksa Evropskog suda za ljudska prava.
“Čim se vrata otvore, ja odmah pomislim, možda je ovo moj sin. Možda on mene traži. Otkako je nestao, ja nikad za ovih 27 godina nisam napravila ništa što je on volio da jede. Nikada… Niti bih mogla bilo kome da je spremim”, ovako svoju priču počinje Hasiba Zlatarac koja je u junu 1992. godine ostala bez muža, sina i brata.
Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija donio je odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da plati naknadu i da osigura javno izvinjenje žrtvama ratnog seksualnog nasilja.
Odluka pred Komitetom protiv torture Ujedinjenih nacija (UN) u kojoj se odlučivalo o predstavci žrtve ratnog seksualnog nasilja donesena je prvi put protiv Bosne i Hercegovine.
“U novembru 2017. godine preživjela ratnog seksualnog nasilja iz BiH, zastupana od strane nevladine organizacije TRIAL International, UN Komitetu protiv torture podnijela je predstavku protiv Bosne i Hercegovine. Predstavka se odnosila na neuspjeh bh. vlasti da ispune Konvencijom protiv mučenja preuzete obaveze i žrtvi ratnog seksualnog nasilja omoguće efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju”, navodi se u saopštenju organizacije TRIAL.
Dominantna politika sećanja u današnjoj Srbiji ne ide putem distanciranja od zločina koje je srpska strana počinila u ratnim sukobima 1990-ih. Ali nije tačno reći, kao što se često govori, da se ti zločini prećutkuju, da srpske vlasti i deo javnosti koji ih podržava izbegavaju da se s tim zločinima suoče. Naprotiv, njima su danas mnogi ljudi na vlasti u Srbiji i oni bliski vlasti skoro opsesivno zaokupljeni. Neumorno o tome govore, a ne ostavljaju na miru ni neke od preživelih ratnih zločinaca, koji su odslužili kazne na koje ih je osudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, nego ih pozivaju da o svojim ratnim iskustvima javno svedoče. Razume se, ne o tome šta nije valjalo u ratu, nego o tome šta je bilo za svaku pohvalu, mada je moglo da bude i bolje, kao što će sigurno biti sledeći put.