Građani Srbije slabo su obavešteni o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, ratnim zločinima i samim suđenjima. Njih 59 odsto je sopstvenu informisanost procenilo kao lošu, jedan je od pokazatelja istraživanja, koje su zajednički sproveli Fond za humanitarno pravo, Istraživačko – izdavački centar Demostat i dnevni list Danas.
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto je u presudama Haškog tribunala Karadžiću i Mladiću rečeno da nema dokaza da je Milošević učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Sagovornice su bile Nataša Kandić, koordinatorka REKOMA, Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, i Florence Hartmann, bivša portparolka Haškog tribunala.
Fond za humanitarno pravo (FHP) prati i pruža podršku suđenjima za ratne zločine još od prvih postupaka koji su vođeni u Republici Srbiji 2002. godine. FHP je jedina organizacija koja u kontinuitetu prati i analizira suđenja za ratne zločine u Srbiji i o tome obaveštava domaću i međunarodnu javnost. U predmetima ratnih zločina preko punomoćnika zastupa žrtve (oštećene), Tužilaštvu za ratne zločine (TRZ) podnosi krivične prijave protiv osumnjičenih i ustupa dokumentaciju o počinjenim ratnim zločinima. Takođe, FHP identifikuje i ohrabruje svedoke i žrtve da svedoče u predmetima ratnih zločina i time doprinesu uspostavljanju pravde za zločine iz prošlosti.
Prije 26 godina izvršen je najžešći napad na Dubrovnik, drevni grad i biser hrvatske, mediteranske i svjetske kulturne baštine.
U susjednoj Hrvatskoj 6. decembar se obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. U Crnoj Gori se uglavnom šuti o svemu što ima veze sa dubrovačkim ratištem, razaranjem tog grada, stradanjem njegovih žitelja, pljačkom kako javne tako i privatne imovine. Šuti se i o uzaludno položenim životima građana Crne Gore koji su se u ratnom pohodu na Dubrovnik našli zahvaljujući tadašnjoj vladajućoj politici i manipulacijama političke elite.
Prije 26 godina zagrmjele su po dubrovačkim zidinama crnogorske puške iz “noći bratske krvomutnje”. Cijenu iluzije da se jednoj braći može pomoći pucanjem na drugu braću – još uvijek plaćamo svi, osim onih koji su te puške stavili ljudima u ruke.
Fond za humanitarno pravo (FHP) i dnevni list Danas Vas pozivaju na predstavljanje „Prvog izveštaja o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina“ i istraživanja javnog mnjenja „Obaveštenost građana Srbije o ratovima ’90-ih, ratnim zločinima i suđenjima optuženima za ratne zločine“. Predstavljanje i prateća debata biće održani u ponedeljak, 18. decembra 2017. godine, u Velikoj sali Medija centra Beograd (Terazije 3, II sprat), sa početkom u 11:00 časova.
Vlada Republike Srbije usvojila je u februaru 2016. godine prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina za period od 2016. do 2020. godine. FHP od samog početka prati sprovođenje Strategije, sa ciljem da ponudi nezavisne istraživačke nalaze i zaključke o njenoj implementaciji. Nalazi FHP-a su istovremeno i jedini uvid u sprovođenje Strategije, budući da je uspostavljanje zvaničnog tela za njeno praćenje kasnilo 18 meseci te da je javnost još uvek uskraćena za informacije o realizaciji predviđenih mera i aktivnosti.
Izveštaj FHP-a o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina daje pregled trenutne situacije u osam oblasti koje pokriva Nacionalna strategija, ukazuje na ključne nedostatke i identifikuje preporuke za unapređenje stanja u ovim oblastima.
Istraživanje javnog mnjenja po prvi put od 2011. godine predstavlja stavove građana o suđenjima za ratne zločine pred domaćim sudovima i Haškim tribunalom, ali i o otvaranju arhiva, regionalnoj saradnji pravosudnih tela, političkoj rehabilitaciji osuđenih za ratne zločine, nadoknadi štete žrtvama i podizanju spomenika, reformi obrazovnog programa, te govori o percepciji krivice i odgovornost i za počinjene zločine i opštoj obaveštenosti građana o ratovima i zločinima 1990-ih godina.
Na debatu su pozvani predstavnici pravosuđa, nadležnih ministarstava i vladinih tela, nezavisnih institucija, nevladinih organizacija, medija, međunarodnih organizacija i ambasada, te poslanici Narodne skupštine Republike Srbije.
Govornici:
Višnja Šijačić, Fond za humanitarno pravo
Relja Radosavljević, Fond za humanitarno pravo
Jelena Diković, dnevni list Danas
Aleksandar Roknić, dnevni list Danas
Simultani prevod na engleski jezik je obezbeđen.
Srbija i Hrvatska jednom zauvijek moraju da se odreknu ciljeva koji se nikako i nikada nisu mogli niti će se moći ostvariti bez činjenja zločina. Znamo koji su to ciljevi – teritorijalno uvećanje na račun BiH i etničko razgraničenje unutar dijelova BiH. To su bili ratni ciljevi bh. Srba i Hrvata, te ratni ciljevi Srbije i Hrvatske, upozorava u razgovoru za Vijesti.ba istraživač Fonda za humanitarno pravo Nemanja Stjepanović.VIJESTI.BA: Kako tumačite poruke koje je uputio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sastanka sa članovima Predsjedništva BiH koji borave u zvaničnoj posjeti Beogradu? Na dnevnom redu bile su ekonomske teme, sporna granična pitanja. No, svedoci smo da posjeta dolazi u vrijeme podignutih tenzija u regionu.
„Ovo je presuda ideologiji i svima onima koji su te zločine planirali, koordinirali i sprovodili, ali njihovu krivicu nipošto ne treba dovoditi u vezu sa čitavim narodom.“
„Odgovornost za ratne zločine je individualna.“
„Srbi su i dalje kolektivni krivci.“
„Ovo nije, ne može i nikada neće biti presuda hrvatskom narodu.“
Fond za humanitarno pravo (FHP) podneo je u utorak, 28. novembra 2017. godine ustavnu žalbu u ime žrtava zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Trnje, koji se vodi pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. Suđenje u ovom predmetu su od početka pratile opstrukcije od strane optuženih, koje su prolazile nekažnjeno, a za četiri godine od podizanja optužnice održano je svega devet dana suđenja. FHP smatra da ovaj predmet predstavlja paradigmu suđenja za ratne zločine u Srbiji – svi optuženi se brane sa slobode; suđenja se zakazuju u višemesečnim razmacima; strategija odbrane, usmerena na konstantno odlaganje suđenja, toleriše se; a ono malo žrtava koje prate suđenja u veri da mogu videti pravdu ignorisano je i poniženo.
Haški tribunal je ponudio činjenice koje bi mogle da budu osnov pomirenja u regionu, kaže u intervjuu za DW Nemanja Stjepanović, istraživač Fonda za humanitarno pravo. Pričali smo o uspesima i promašajima Tribunala.
DW: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, poznat kao Haški tribunal, odlazi u istoriju samoubistvom u sudnici. Kako je to uopšte bilo moguće?
Nemanja Stjepanović: Ovo je jedna, ne i jedina stvar, koja pred Tribunalom nije smela da se dogodi a posledica je prekomerne brige za prava optuženih za ratne zločine. Da su ustanovljene neke rigorozne procedure usmerene na kontrolu ulaska optuženih u sudnicu, odbrana bi se sigurno žalila i bilo bi joj udovoljeno, to je problem koji postoji od početka rada suda. Istraga će bez sumnje biti sprovedena i izvesno je da će cilj biti utvrđivanje ko je, da tako kažem, saučesnik u Praljkovom samoubistvu. Ko mu je doturio otrov i da li je prekršena neka procedura pri ulasku u sudnicu. U iščekivanju rezultata te istrage, mislim da treba da govorimo o presudi koja je danas izrečena, da se setimo žrtava Prlića, Praljka i drugih koji su danas osuđeni i sagledamo kakav je rat vođen u Bosni i Hercegovini I kakva je uloga Srbije I Hrvatske bila u njemu.
Otac je 1993. bio penzioner – on prestar, a ja premlad – pa smo mislili da će nas nekako logori zaobići. Nažalost, obojica smo završili u arhipelagu mučilišta tzv. Herceg-Bosne.
Bio je 23. juli 1993. kada sam kao 17-godišnjak postao logoraš tzv. Herceg-Bosne. U zloglasnoj stolačkoj Koštanoj bolnici boravio sam do 15. oktobra 1993, kada sam, zahvaljujući sestri, koja živi u Švicarskoj, praktično otkupljen za nekoliko hiljada dojč-maraka. Tih gotovo tri mjeseca u kazamatu Herceg-Bosne prekinulo je moje djetinjstvo / mladost i obilježilo moj život. Ubistva, silovanja, progoni, pljačke, zločini i patnje kroz koje je prošlo nehrvatsko stanovništvo na prostoru koji je kontrolisao HVO devedesetih samo su odraz politike etničkog čišćenja i “čiste” Herceg-Bosne, koju su osmislili Franjo Tuđman i Gojko Šušak, a u djelo proveli Mate Boban i šestorka kojoj će danas biti izrečena pravosnažna presuda u Haagu.