CRNOGORSKO PRAVOSUĐE JOŠ NE REAGUJE NA RATNE ZLOČINE: Veo ćutanja oko napada na Dubrovnik

SDT pola godine neće da odgovori da li će tražiti dokaze, koji se odnose na crnogorske državljane, u postupku koje je hrvatsko tužilaštvo pokrenulo prije 15 godina protiv 10 bivših oficira JNA

“Najteže mi je bilo kada sam u jednoj kući vidio sakrivene igračke iza bojlera… Neke ljude su zakopavali tako plitko, da su im ruke izlazile, kad bi počela padati kiša”…

Ovo je dio potresnog svjedočenja jednog od bivših rezervista Jugoslovenske narodne armije (JNA) Marjana Šantića, na skupu koji je 2022. godine organizovala Akcija za ljudska prava (HRA), a koji je, pod prijetnjom da će mu pobiti porodicu, otišao te 1991. na dubrovačko ratište.

Seksualno nasilje u ratu – Analiza postupaka pred sudovima u Srbiji (2003-2024)

Od svog osnivanja 2003. godine, Javno tužilaštvo za ratne zločine (JTRZ) Republike Srbije podiglo je 106 optužnica protiv pojedinaca za zločine počinjene tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Samo 13 podignutih optužnica uključuje incidente seksualnog nasilja, što ukazuje na to da je u dosadašnjoj praksi domaćeg pravosuđa seksualno nasilje retko procesuirano, a i tada najčešće kao ratni zločin koji se pojavljuje uz ubistva i druge vrste fizičkog nasilja. S obzirom na rasprostranjenost silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u oružanim sukobima na prostoru bivše Jugoslavije, jasno je da domaće pravosuđe ovim zločinima nije posvetilo dužnu pažnju.

Upravo je rasprostranjenost seksualnog nasilja bila jedan od povoda za uspostavljanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), čija praksa danas predstavlja standard u procesuiranju tih zločina. Više od trećine svih osuđenih pred MKSJ osuđeno je i za zločine seksualnog nasilja. Ipak, iako rad MKSJ predstavlja prekretnicu u procesuiranju seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u ratu, dostignuća tog suda nisu u značajnoj meri inkorporirana u rad domaćeg pravosuđa.

Predlog praktične politike: Silovanje kao zločin protiv čovečnosti

Praksom međunarodnih krivičnih sudova postavljeni su standardi za procesuiranje silovanja i seksualnog nasilja u ratu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR) prepoznali su da takva dela, kada se izvrše u okviru sistematskog i rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo, mogu biti kvalifikovana kao zločini protiv čovečnosti.

Zločin protiv čovečnosti predstavlja krivično delo koje obuhvata teška dela kao što su ubistvo, progon, mučenje, silovanje i dr. počinjena kao deo sistematskog i širokog napada na civilno stanovništvo. Za razliku od ratnih zločina, zločin protiv čovečnosti može biti počinjen i u mirnodopskim uslovima. Do danas, nijedno lice nije pred sudovima u Srbiji optuženo za taj zločin.

Predlog praktične politike: Primena otežavajućih i olakšavajućih okolnosti u postupcima za ratne zločine

Do avgusta 2024. godine, pred Višim sudom u Beogradu kao prvostepenim i Apelacionim sudom u Beogradu kao drugostepenim, vođeno je i pravnosnažno okončano 68 postupaka za ratne zločine. U tim postupcima, 95 lica osuđeno je na kazne zatvora u rasponu od jedne godine do dvadeset godina za krivična dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Suština suđenja u predmetima ratnih zločina u tome je da se utvrdi potpuno činjenično stanje kako bi se individualizovala krivica lica koja se terete za izvršenje krivičnih dela, te da se adekvatno kazne oni za koje se utvrdi da su krivi i ostvari pravda za žrtve. Stoga se utvrđivanje otežavajućih i olakšavajućih okolnosti za odmeravanje kazni pokazuje posebno značajnim.

Izveštaj o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina (2021–2026)

Nacionalna strategija za procesuiranje ratnih zločina za period 2021–2026. godine usvojena je u oktobru 2021. godine. Budući da prati i analizira suđenja za ratne zločine u Srbiji, FHP prati i implementaciju Nacionalne strategije i izveštava o njenim rezultatima, sa ciljem da pomogne u proceni kvaliteta i kvantiteta kad je reč o ispunjavanju predviđenih mera i aktivnosti.

Pred vama je izveštaj o sprovođenju Nacionalne strategije (2021–2026) koji se odnosi na period implementacije Strategije od sredine oktobra 2021. godine, zaključno sa aprilom 2024. godine. Izveštavanje o sprovođenju Nacionalne strategije za period 2021–2026. godine nadovezuje se na izveštaje koje je FHP pripremao tokom implementacije (prve) Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina za period 2016–2020 godine.

Reakcija Inicijative mladih za ljudska prava na medijski istup Ante Nazora povodom obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne

33. obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne bila je povod za gostovanje povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Republike Hrvatske (HMDCDR), prof. dr. sc. Ante Nazora, u Dnevniku RTV Herceg-Bosne u kojem se osvrnuo na ulogu Republike Hrvatske, Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Nazorovo gostovanje je moguće pogledati ovdje, a preneseno je i na web stranici Hrvatskog medijskog servisa.

Nazor je, komentirajući “priče o odgovornosti Hrvatske, pokušaju Hrvatske za podjelu BiH, za agresiju na BiH” izjavio da su one “laži, neutemeljene na izvorima” te da su “činjenice upravo suprotne”. Ovim bismo putem htjele podsjetiti prof. dr. sc Antu Nazora, povjesničara i, kako sam ističe, arheologa te ravnatelja HMDCDR-a koji je osnovan radi ”istraživanja istine o Domovinskom ratu i upoznavanja javnosti u zemlji i svijetu s utvrđenim činjenicama” (Zakon o HMDCDR), na vrlo jasne, nedvosmislene i na dokazima utemeljene činjenice o ratu u Bosni i Hercegovini koje je dokumentirao Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Skrenule bismo pozornost na presudu Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Prlić i dr. (IT-04-74-A) iz studenog 2017. čija se šesta obljetnica prigodno i bliži. Radi jednostavnosti i preglednosti, ukazujemo na dostupan sažetak te presude. 

Procesuiranje ratnih zločina u zemljama bivše Jugoslavije – dvadesetogodišnji pregled

Fond za humanitarno pravo organizuje međunarodnu konferenciju „Procesuiranje ratnih zločina u zemljama bivše Jugoslavije – dvadesetogodišnji pregled“ kako bi se sagledali dometi dosadašnjih suđenja i dale konkretne preporuke za unapređivanje tih procesa, posebno u domenu procesuiranja ratnih zločina seksualnog nasilja i položaja žrtava u sudskim procesima. U tom okviru, konferencija će se baviti i društvenim posledicama relativizacije sudski utvrđenih činjenica, istorijskog revizionizma i medijske glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca.

Reč je o prvoj konferenciji, nakon više od decenije, koja okuplja tužioce za ratne zločine, sudije, predstavnike ministarstava, porodice žrtava, NVO i medije iz regiona u diskusiji i analizi procesuiranja ratnih zločina pred sudovima u zemljama bivše Jugoslavije. Organizator konferencije, Fond za humanitarno pravo, jedina je organizacija koja od prvog suđenja u kontinuitetu prati i analizira sudske procese za ratne zločine u Srbiji.

Pamtimo stradanje Škabrnje i Nadina

#pamtimo: Logori za Hrvate na teritoriji Srbije

Na teritoriji Srbije, između septembra 1991. i avgusta 1992. godine, postojalo je nekoliko logora i prolaznih centara za zarobljene borce i civile iz Hrvatske, u kojima su zatočenici svakodnevno bivali izloženi psihičkom i fizičkom zlostavljanju.

Fond za humanitarno pravo (FHP) podseća da su na današnji dan, pre 33 godine, u logor na ekonomiji „Livade“ u selu Stajićevo kod Zrenjanina (Srbija), koji je formirala JNA, zatočeni pripadnici hrvatskih snaga i civili, nakon zauzimanja Vukovara od strane JNA, srpske TO Vukovar i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije, 18. novembra 1991. godine zauzela Vukovar. Osim u Stajićevo, zarobljeni su odvođeni u logore u Sremskoj Mitrovici, Aleksincu i Nišu, u Vojno-istražni zatvor u Beogradu i logor u Begejcima, koji je bio aktivan još od septembra. Svi logori, izuzev Niša koji je bio u zoni odgovornosti 3. vojne oblasti (VO) JNA, bili su u zoni odgovornosti 1. VO JNA. Obezbeđenje logora vršili su pripadnici Vojne policije JNA.

Pamtimo razaranje Vukovara

Trideset i tri godine od pada Vukovara, tragedije razaranja grada i počinjenih zločina, naizgled je dovoljno vremena za objektivno sagledavanje događaja i objektivno suočavanje s prošlošću.

Na žalost, unatoč protoku godina, niti ovaj Dan sjećanja na žrtve Vukovara neće biti prilika za odavanje poštovanja svim žrtvama Vukovara stradalim neposredno prije i tijekom napada srpskih paravojnih snaga i bivše JNA na Vukovar. Velik dio političara na vlasti, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini, nemaju političke odgovornosti, građanske hrabrosti, niti očekivane mudrosti za ustrajan rad na procesima suočavanja s bliskom prošlošću u Hrvatskoj. Nije im strano ni sprječavanje iskazivanja poštovanja prema svim žrtvama od strane predstavnika srpske nacionalne manjine.