Krajem 1996. godine i početkom 1997. godine okružna javna tužilaštva sa teritorije Kosova počela su u velikom broju da podižu optužnice protiv kosovskih Albanaca zbog krivičnih dela iz člana 125 KZJ (terorizam) i člana 136 st. 1 ili 2 KZJ (udruživanje radi neprijateljske delatnosti). Sudski postupci po ovim optužnicama vođeni su pred okružnim sudovima na Kosovu tokom 1998. i 1999. godine, odnosno do potpisivanja Kumanovskog sporazuma 9. juna 1999. godine, kada su vojska i policija počele povlačenje sa teritorije Kosova.
U Starom Grackom kod Liplјana obeležava se 18 godina od ubistva 14 žetelaca. Unmik je započeo istragu, pa je predmet predao Euleksu. Istraga je obustavlјena, iako je kod jednog od osumnjičenih, pronađen pištolј jednog od ubijenih Srba.
U Euleksu su obustavili istragu, tvrdeći da nemaju dovolјno dokaza za podizanje optužnice. To je pre neki dan napisao tužilac Euleksa Čarls Hardvej u odgovoru, Slavici Janićijević Popović. Nјoj su u masakru u Starom Grackom ubili brata, oca i dva strica.
Više od godinu dana nakon usvajanja Akcionog plana za Poglavlje 23 (Akcioni plan) odredbe ovog dokumenta koje se odnose na procesuiranje ratnih zločina sprovode se uglavnom kozmetički, a mnoge predviđene aktivnosti ne sprovode se uopšte. Situacija je ista kada je reč o sprovođenju Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina (Nacionalna strategija). Državni organi zaduženi za implementaciju pomenutih odredbi Akcionog plana i Nacionalne strategije zbog toga neistinito obaveštavaju javnost o svom radu, a civilnom društvu kontinuirano otežavaju pristup relevantnim informacijama i praćenje rada ovih institucija. Fond za humanitarno pravo (FHP) smatra da je takvo ponašanje u suprotnosti sa obavezama iz pristupnih pregovora sa EU, a pokazatelj je i odsustva privrženosti Srbije reformskom procesu, kao i odsustva iskrenog nastojanja da se procesuiranje ratnih zločina učini efikasnijim.
Ako niko ne može da iskaže poštovanje prema žrtvama, saučešće, žaljenje, pokajanje, onda je to jasan pokazatelj društva koje je izgubilo osnovne moralne koordinate, ističe za Danas istoričarka Dubravka Stojanović o tome što uprkos najavama nijedan zvaničnik Srbije nije bio prošle sedmice u Potočarima.
Apelacioni sud u Beogradu odbacio je optužnicu protiv osmorice pripadnika Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske koji su optuženi za ubistvo 1.313 civila iz Srebrenice u hangaru Kravice 14. jula 1995. godine (predmet Srebrenica-Kravica), uz obrazloženje da optužnicu nije podigao ovlašćeni tužilac. Fond za humanitarno pravo smatra da se radi o nedopustivom propustu domaćeg pravosuđa koji će dodatno ugroziti ionako usporen proces suđenja za ratne zločine.
Zamenik republičkog javnog tužioca i poverenik za samostalnost tužilaca Goran Ilić kaže za Insajder da je on drugačijeg uverenja od onog koji je sud imao kada je doneo odluku da odbaci optužnicu u slučaju Srebrenica, jer u vreme podizanja optužnice nije bio izabran tužilac za ratne zločine. Naime, optužnicu je potpisao zamenik tužioca.
„Državni organ je tužilaštvo, a ne tužilac. Javni tužilac rukovodi, ali krivični progon sprovodi tužilaštvo. Zamislite kada bi se dosledno sprovodila ovakva logika suda i da recimo u toku noći umre tužilac, a istovremeno se dogodi teško ubistvo. Zamenik tada sprovede sve neophodne radnje. Pitam se da li bi sve te radnje po logici suda onda bile ništavne?“, kaže Ilić.
U utorak 25. jula 2017. godine Fond za humanitarno pravo predstaviće izveštaj „Suditi nekažnjeno: Uloga tužilaca i sudija u montiranim procesima protiv kosovskih Albanaca 1998–2000. godine.“ Prezentacija će biti održana u Velikoj sali Medija centra u Beogradu (Terazije 3, II sprat), sa početkom u 11 časova.
O novom dosijeu Fonda za humanitarno pravo „Deportacija izbeglica iz Srebrenice“, koji se bavi sudbinama muslimana iz Srebrenice koji su u julu 1995. bežali u Srbiju odakle su ih naše vlasti vraćale preko Drine i predavale snagama bosanskih Srba – govore Muhamed Avdić, Abdurahman Malkić, Milica Kostić i Nemanja Stjepanović. Razgovor vodila Svetlana Lukić
Preko Drine from PEŠČANIK on Vimeo.
Fond za humanitarno pravo predstavio je dosije “Deportacija izbeglica iz Srebrenice” o 30 Bošnjaka koji su nakon masovnih streljanja u Srebrenici prebegli u Srbiju, verujući da su na sigurnom, ali gde su uhvaćeni i vraćeni policiji i Vojsci Republike Srpske. Većina je potom ubijena, njihovi ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama ili se vode kao nestali, tek neznatan broj je preživeo torture kojima su bili izloženi u zatvorima u Srbiji ili u logorima u istočnoj Bosni. Novi dosije Fonda bavi se ulogom državnih organa Srbije u deportacijama zarobljenih na teritoriju BiH . O tome se u Srbiji sada prvi put javno progovorilo.