U kosovskim školskim programima rat na Kosovu se retko pominje. Govori Bekim Blakaj, direktor Fonda za humanitarno pravo Kosova. Razgovor vodi Milica Jovanović.
Preuzeto sa portala Peščanik
Prije tri godine objavili smo priču o Ramizu Nukiću iz sela Kamenice koji sakuplja posmrtne ostatke Bošnjaka ubijenih srpnja 1995. godine, nadajući se da će pronaći kosti svojih najbližih. Nije ih našao, ali je zato do sada uspio sakupiti posmrtne ostatke 260 osoba. Za svoj trud, ovih je dana dobio vrijedno priznanje.
Preuzeto sa portala Slobodna Evropa
Četiri žene, čiji su najmiliji ubijeni u Srebrenici, govore za Danas o svojim tragičnim sudbinama, svakodnevnom životu, zašto dolaze u Beograd na svako suđenje za zločin u selu Kravice i borbi za istinu i pravdu.
Građani i udruženja opet će dati podršku roditeljima 102 ubijene djece koji traže podizanje spomenika u Prijedoru.
Danas se obilježava Dan bijelih traka u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom rata u BiH.
Obilježavanje Dana bijelih traka organizuje građanska inicijativa “Jer me se tiče”, a kao i proteklih godina, i ove godine je posvećeno podršci roditeljima 102 prijedorske djece ubijene od 1992. do 1995. godine, koji uporno traže podizanje spomenika svojoj djecu u ovom gradu, što gradske vlasti odbijaju.
Ljude treba podsećati da su se devedesetih na prostorima bivše Jugoslavije desila najstrašnija zverstva posle Drugog svetskog rata, kaže u intervjuu za DW predsednik haškog mehanizma za krivične sudove Karmel Ađus.
Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice, o godišnjici zločina “Deportacija izbeglica” i suočavanju sa ratnom prošlošću Crne Gore
Prije tačno dvadeset sedam godina, u maju 1992, crnogorska policija je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH.
Njih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića kako bi dalje služili za razmjenu ratnih zarobljenika. Grupa koja je uhapšena 25. maja 1992. poslata je u u koncentracioni logor u Foču, i nekoliko njih je preživjelo, dok su oni koji su izručeni 27. maja 1992. neposredno nakon toga ubijeni, a njihova tijela ni do danas nijesu pronađena, ističe za Danas Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice, povodom godišnjice od crnogorskog zločina nad Bošnjacima „Deportacija izbeglica“.
Pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu danas je počelo suđenje Milošu Čajeviću zbog silovanja, zastrašivanja, terora i nečovovečnog postupanja prema civilima nesrpske nacionalnosti u Brčkom 1992. godine.
Poštovani predsedniče, sudijo Ađijus,
Mi, nevladine organizacije za ljudska prava, smatramo da nijedan osuđenik za ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid ne bi trebalo da bude prevremeno pušten na slobodu ukoliko se nije javno obratio porodicama žrtava sa izjavom iskrenog žaljenja i iskazao spremnost da pomogne u otkrivanju počinilaca konkretnih zločina i otkrivanju masovnih grobnica.
Obraćamo vam se u vezi sa mogućim prevremenim puštanjem na slobodu Vlastimira Đorđevića, osuđenog na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je obuhvatio ubistva, deportacije, druga nečovečna dela i progone. Osuđen je za deportaciju najmanje 200.000 kosovskih Albanaca iz 13 kosovskih opština; ubistvo najmanje 724 Albanca; prisilno premeštanje tela ubijenih i njihovo sakrivanje u masovne grobnice na teritoriji Srbije. Žalbeno veće MKSJ je utvrdilo da je Đorđević, kao načelnik Resora javne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, naložio da se tela kosovskih Albanaca pokopaju u masovne grobnice na teritoriji Srbije kako bi se uklonili dokazi o počinjenim zločinima, kao i da je „jasno izdavao naređenja vezana za tajno postupanje sa telima, njihov prevoz i ponovno pokopavanje”.
Fond za humanitarno pravo (FHP) u Beogradu podržava apel porodice Bitići čiji su članovi Ili, Agron i Mehmet Bitići ubijeni u Petrovom selu 1999. godine, da se haški osuđenik Vlastimir Đorđević ne pusti na slobodu nakon dve trećine kazne zatvora, koji ističe 17. juna, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Ivana Žanić, direktorka pravnog programa Fonda.
Ratni fotoreporter, Ron Haviv, najveći je svjedok masakra počinjenog nad civilima Bijeljine, a njegove fotografije su objavljene u svim svjetskim medijima. Momenat u historiji i zabilježen teror predvođen politikom SDS-a – stranke koju su osnovali sada već presuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić. Prije dolaska “Srpske dobrovoljačke garde”, “Arkanovih tigrova”, u Bijeljini je živjelo preko 30.000 Bošnjaka, nakon okončanja rata, u Bijeljini zivi tek nešto više od 2.000 ljudi, uglavnom povratnika. Za N1 govore ratni foto-reporter i svjedok događaja, Ron Haviv, ratni reporter Paul Lowe, izvršna direktorica Fonda za međunarodno pravo Srbije, Ivana Žanić, bivši tužilac za ratne zločine Srbije, inače tužilac u predmetu Bijeljina 1992., Vladimir Vukčević.