Osnivačica Fonda za humanitarno pravo u Srbiji kaže da klima za procesuiranje ratnih zločina nikada nije bilo gora u cijeloj regiji [bivše Jugoslavije]. “Svi imaju naše žrtve i njihove ratne zločine”.
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovaralo se o tome kakva je bila uloga Miloševićevog režima u genocidu koji je pre 25 godina u julu 1995. počinjen u Srebrenici.
Sagovornici su bili Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, i Sinan Alić predsednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.
Kada pomislimo na spomenike, uglavnom mislimo na statue od kamena izgrađene od strane državnih ili lokalnih vlasti, koje zauvek stoje na jednom mestu, osim ako ih neko skloni ili uništi. Spomenik ne mora nužno da bude takav. On može da dođe odozdo, da poziva na učešće i da ne bude vezan za jedno mesto. Takav je nomadski spomenik Što te nema posvećen žrtvama genocida u Srebrenici, jedna vrsta participativnog performansa u javnom prostoru koji se kroz punjenje fildžana bosanskom kafom seća žrtava. Svaki fildžan predstavlja jednu žrtvu genocida.
Nakon ponovljenog suđenja za ratne zločine u Bosanskom Petrovcu, Milan Dragišić je danas novom prvostepenom presudom osuđen na četiri godine zatvora.
U susret 25. godišnjici genocida u Srebrenici, Fond za humanitarno pravo (FHP) predstavlja svoj prvi digitalni narativ „Deportacija izbeglica u Srebrenici“, nastao na osnovu istoimenog Dosijea koji je FHP predstavio javnosti u julu 2017. godine.
“Srebrenica je ozbiljna trauma, jedna od naših najvećih kolektivnih. 25 godina je trenutak kada se trebamo okrenuti i vidjeti šta smo naučili od tada. U kakvom smo stanju bili i u kakvom smo stanju danas”, kazao je za N1 Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.
Suljagić je razgovarao sa Emelom Burdžević – Slipičević u okviru emisije “Večernji studio” povodom ovogodišnjeg obiljećavanja godišnjice genocida u Srebrenici, te radu Memorijalnog centra Potočari.
“Srebrenica je jedan od aršina kojim mnogi od nas mogu mjeriti svoje živote. U tom smislu, nije mnogo ni prošlo, kada gledate veliku sliku 25 godina nije ništa naročito. Ovo je trenutak da se osvrnemo i pogledamo gdje smo 1995. a gdje danas. Koje smo izazove prevladali od tada, svi smo se mi i mučili i patili, svi građani ove zemlje”.
Preuzeto sa portala Nova S
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić izjavila je za FoNet da je čudno da je specijalizovano veće objavilo vest o tome da je optužnica protiv predsednika Kosova Hašima Tačija poslata na potvrđivanje, jer su do sada bili veoma obazrivi.
Tih dana gorjeli su ljudi u kućama, garažama, na smetljištima i stratištima po srednjoj Bosni. Tih vrelih junskih dana izvršen je najjasniji udruženi zločinački poduhvat HVO-a uz asistenciju VRS-a nad nezaštićenim bošnjačkim stanovništvom.
“Najmlađa je djevojčica imala 11 godina, najstarija žrtva i do 70 godina. Pokušavale su evo baš u jednoj od ovih zgrada iza nas u Samoborskoj ulici da se bace kroz prozor, da izvrše samoubistvo. Bilo je zaista svih mogućih primjera nezamislivih za jedan ljudski um”, poručila je predsjednica Udruženja žrtava rata u Foči, Halida Uzunović, u petak na obilježavanju 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu.”