U Hrvatskoj se 20. novembra obilježava godišnjica zločina na Ovčari. Tog su dana prije 22 godine na gazdinstvu Ovčara i u logoru u Velepromet pripadnici srpskih jedinica počinili jedan od najstrašnijih zločina na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata
Fond za humanitarno pravo (FHP) zahteva od načelnika Generalštaba Vojske Srbije Ljubiše Dikovića da Pavla Gavrilovića i Rajka Kozlinu, optužene za zločin nad kosovskim Albancima u Trnju 25. marta 1999. godine, udalji iz Vojske Srbije do okončanja postupka.
Redakciji e-novina javio se policajac Petar Đorđević* koji je optužio pripadnike srbijanskog MUP da su počinili monstruozne zločine na Kosovu i nakon toga, kako iznosi u svom svedočenju, bio žrtva Jedinice za zaštitu svedoka i Tužilaštva za ratne zločine Srbije. Naš sagovornik sa ženom i dvoje dece živi u Lihtenštajnu. Motivisan je, ističe, svedočenjem Slobodana Stojanovića, ponovnom pažnjom javnosti koja je pokazala interesovanje za njihov slučaj i lažima koje su tim povodom izneli tužilac Vladimir Vukčević i zamenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić.
Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine jučer donio odluku o obustavljanju izdržavanja kazne i oslobađanju deset osuđenih ratnih zločinaca, a pozivajući se na odluku Ustavnog suda od 22. oktobra 2013. godine koji je usvojio apelacije osuđenih pred Sudom BiH, te utvrdio povredu prava optuženih iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije i ukinuo presude Državnog suda, pravni eksperti tvrde kako je ovo očekivana odluka na koju upozoravaju već godinama.
Danas, 19. novembra 2013. godine, u prostorijama Fonda za humanitarno pravo (FHP) otvorena je druga Regionalna škola za tranzicionu pravdu. Škola, koju i ove godine organizuju FHP, Udruženje Pravnik iz Sarajeva i Fond za humanitarno pravo Kosovo, predstavlja desetodnevni program obrazovanja o instrumentima za suočavanje sa prošlošću. Ove godine u školi se obrazuje 25 učesnika iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije.
Dragoceni „insajderski“ iskazi svedoka saradnika u predmetima Tužilaštva za ratne zločine o silovanju trudnica, ubistvima beba, pucnju trudnoj ženi između nogu, masovnim ubistvima, „krečenju zidova“ krvlju civila, premeštanju tela iz Ljubenića u Batajnicu, sudski su potvrđeni ili je u nekim od ovh primera, izvesno da će biti potvrđeni.
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto ni dve decenije nakon završetka rata Hrvatska i Srbija nisu rešile problem nestalih u tom ratu. Sagovornice su bile Nataša Kandić, bivša direktorka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Vesna Teršelič, voditeljica Documente, Centra za suočavanje s prošlošću iz Zagreba.
Svedočenje žene kojoj su silovali kćerku i trudnu snahu, spalili kćerku, ubili sina, muža, devera, jetrvu i sinovca
Mala je ovo sredina, kada sam se vratio iz programa zaštite, apotekarka mi je rekla: “Nemojte više da dolazite, za Vas u ovoj apoteci nema lekova”. U zdravstvenoj stanici nisu hteli da me pregledaju, a moj izabrani lekar nije radio. Rekli su mi da dođem za mesec dana, kada se vrati sa godišnjeg odmora. Privodili su me par puta u Policijsku upravu Leskovac, pod optužbom da sam, kao komandir, otkrio sadržaj neke službene depeše, a ona je, zapravo, bila cirkularna i dobila je svaka policijska stanica u Srbiji. Isekli su mi sve četiri gume na kolima, u dvorištu, niko nije izvršio uviđaj
Pripadnici leskovačke policije, u okviru pokrenutog predistražnog postupka o zločinima na Kosovu 1998. godine koje je pokrenulo Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu, saslušali su bivšeg zaštićenog svedoka Slobodana Stojanovića u svojstvu građana.