Ćutnja za 756 stradalih u napadima NATO-a

Ćutnja za 756 stradalih u napadima NATO-a

Logo FHPFond za humanitarno pravo poziva građane, studente i srednjoškolce da 24. marta, ćutnjom od 7+5+6 minuta odaju počast žrtvama koje su izgubile život u vazdušnim napadima NATO-a, tokom 78 dana bombardovanja SR Jugoslavije: 451 civil (217 Albanaca, 204 Srba i 30 Roma i drugih), 276 pripadnika Vojske Jugoslavije/MUP Republike Srbije i 29 pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova.

U dva napada u Surdulici poginulo je 29 civila, 21 civil u Beogradu, 14 u Nišu, u Aleksincu 12, a toliko je poginulo i u Varvarinu i u Grdeličkoj klisuri, kada je NATO pogodio voz. Na Kosovu, u selu Bistražin poginulo je 44 civila dok su u koloni hodali prema Albaniji. U selu Koriša poginulo je 77 civila kada su avioni NATO snaga noću gađali bivšu vojnu fabriku u kojoj je zanoćila kolona proteranih seljaka na putu prema Albaniji. Samo u jednom danu, na Košarama avioni NATO snaga smrtno su pogodili 16 pripadnika VJ i 10 pripadnika OVK.

Share

Hitno zaustaviti politički progon aktivista/kinja omladinske grupe STAV i članova/nica PSG-a

Hitno zaustaviti politički progon aktivista/kinja omladinske grupe STAV i članova/nica PSG-a

hitno_zaustaviti_politicki_progon_aktiviskinja_omladinske_grupe_stav_i_clanova_psgU petak, 14. marta, u Beogradu je uhapšen aktivista i student Lazar Dinić, dok su u Novom Sadu uhapšeni članovi/ice Pokreta slobodnih građana: Lado Jovović, Marija Vasić, Davor Stefanović, Srđan Đurić i Mladen Cvijetić. Viši sud u Novom Sadu je juče, 16. marta, odredio pritvor od 30 dana za šestoro uhapšenih, dok su danas izvršeni pretresi stanova aktivista i aktivistkinja koji se trenutno ne nalaze u Srbiji.

Hapšenja su usledila nakon emitovanja audio-snimka koji je nastao prisluškivanjem sastanka na kom su učestvovali članovi i članice Pokreta slobodnih građana kao i aktivisti i  aktivistkinje grupe STAV. Prema informacijama koje smo dobili od branioca jednog od uhapšenih, snimak je napravila Bezbednosno informativna agencija, a naredbu je potpisao predsednik Višeg suda u Beogradu. Branilac nije imao uvid u sadržinu naredbe, samo zna da ona postoji.


Share

Osumnjičeni zločinci u Pionirskom parku

Osumnjičeni zločinci u Pionirskom parku

crvene-beretke-bhsU okviru kampa “Studenti koji žele da uče”, šatore su postavili i veterani nekadašnje Jedinice za specijalne operacije (JSO). Danas je Živojin Ivanović, zvani Žika Crnogorac, nekadašnji komandant JSO, nasrnuo na građanina koji ih je snimao.

Podsećamo da su pripadnici JSO učestvovali u ratnim zločinima, koji su van razumne sumnje dokazani u postupku vođenom pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) protiv čelnika Državne bezbednosti, Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Iako je Tužilaštvo Haškog tribunala označilo upravo Živojina Ivanovića i druge pripadnike JSO kao odgovorne za počinjene zločine, do danas nijedan pripadnik te jedinice nije procesuiran, niti postoje podaci da je Javno tužilaštvo za ratne zločine (JTRZ) pokrenulo istragu protiv njih.


Share

Saopštenje povodom prvostepene presude u predmetu Labljane

Saopštenje povodom prvostepene presude u predmetu Labljane

saopstenje-labljane-bhsOdeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donelo je 28. februara 2025. godine presudu kojom je Tefik Mustafa oglašen krivim za krivično delo organizovanje i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina. Osuđen je na kaznu zatvora od godinu dana.

Obrazlažući presudu, predsedavajuća veća, sudija Snežana Nikolić-Garotić, navela je da je sud pouzdano utvrdio da je Tefik Mustafa kao pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), u vreme međunarodnog oružanog sukoba između oružanih snaga Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i vojnog saveza NATO i istovremenog nemeđunarodnog oružanog sukoba između oružanih snaga SRJ i organizovane naoružane formacije OVK, bio deo grupe organizovane za vršenje ratnih zločina nad civilima srpske nacionalnosti u selima Labljane, Slivovo i okolini. Grupa je 19. juna 1999. godine postavila punkt kod sela Labljane gde su, naoružani automatskim oružjem, prisilno zaustavljali civile srpske nacionalnosti koji su napuštali svoje domove, izvodili ih iz vozila i zastrašivali pucanjem. Navedenog dana zaustavili su kamion u kom su se nalazili civili Goran Marinković, Živojin Pavić i Predrag Miljković. Miljković i Pavić su poslednji put viđeni na punktu, dok je Goran Marinković odveden u logor Kačikol radi razmene, nakon čega mu se gubi svaki trag.


Share

FHP podneo krivičnu prijavu za ubistva civila u Jezeru

FHP podneo krivičnu prijavu za ubistva civila u Jezeru

KRIVIČNA PRIJAVAFond za humanitarno pravo (FHP) je 25. februara 2025. godine podneo krivičnu prijavu Javnom tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije protiv Milorada Vukaševića, komandanta Prve partizanske pešadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih pripadnika te jedinice zbog ubistva 34 civila bošnjačke nacionalnosti u junu 1992. godine u Jezeru (opština Jajce, BiH).

Početkom juna 1992. godine, pripadnici Prve partizanske pešadijske brigade (u nastavku 1. partbr) u sastavu 30. partizanske divizije Prvog krajiškog korpusa VRS, a u čijoj se zoni odgovornosti nalazila opština Jajce, pod komandom potpukovnika Milorada Vukaševića izvršili su artiljerijski i pešadijski napad na civilno stanovništvo Jezera, tokom kojeg su koristili minobacače i protivtenkovske rakete. Slabo organizovano bošnjačko stanovništvo Jezera, naoružano mahom lovačkim puškama, pružalo je otpor srpskim snagama. Međutim, ubrzo nakon početka napada doneli su odluku da napuste mesto. Kako su svi putni pravci iz Jezera bili zatvoreni, većina meštana je u toku noći između 1. i 2. juna 1992. godine čamcima prešla preko Plivskog jezera i pobegla u pravcu Jajca. U Jezeru su ostali uglavnom stariji stanovnici i oni koji nisu želeli da napuste svoje kuće.


Share

Slučaj porodice Klapuh – ratni zločin između dvije obale Pive

Slučaj porodice Klapuh – ratni zločin između dvije obale Pive

cgo-logoCentar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru edicije o procesu suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori, objavio je publikaciju u kojoj su dokumentovani sudski spisi iz predmeta poznatog kao “Porodica Klapuh”, koji se odnosi na brutalno ubistvo tri člana porodice Klapuh – Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, 6. jula 1992. godine na mostu “Obrada Cicmila” u Plužinama, između brane na HE “Piva” i graničnog prelaza na Šćepan Polju.

Ovo je peta u nizu publikacija ovog tipa, a prethodno su objavljeni sudski spisi za predmete poznate kao “Morinj”, “Bukovica”, “Kaluđerski laz” i “Deportacija”.

Pored sudskih spisa, koji uključuju i različite procesne akte, u ovoj publikaciji nalazi se i niz pratećih priloga koji pružaju uvid u brojne detalje ovog zločina. Porodica Klapuh iz Foče, platila je poznanicima, pripadnicima specijalnog odreda “Dragan Nikolić” Vojske Republike Srpske da ih, kako bi pobjegli sa ratom zahvaćene teritorije, bezbjedno prevezu u Crnu Goru. Ubrzo nakon prelaska graničnog prelaza, pripadnici ove jedinice su izveli Hasana Klapuha, ubili ga i bacili preko mosta. Potom su teško ranili njegovu suprugu Feridu i ćerku Senu i bacilli ih obje u korito rijeke Pive. Sudski vještak je utvrdio da su njih dvije preminule nakon nekog vremena od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem i povreda nastalih padom niz provaliju.


Share

Balkanski hladni slučajevi #1: Hrvatski časnik ubijen zbog razotkrivanja ratnih zločina

Balkanski hladni slučajevi #1: Hrvatski časnik ubijen zbog razotkrivanja ratnih zločina
BalkanInsight_logoHrvatski oficir Milan Levar bio je jedan od rijetkih koji je bio spreman svjedočiti o ratnim zločinima koje su njegovi suborci počinili na području Gospića 1991. godine – i to platio životom. U prvom tekstu serijala Balkanski hladni slučajevi, BIRN istražuje je li pravda ikada zadovoljena.

Milan Levar je jednog ponedjeljka u kolovozu 2000. sa svojim desetogodišnjim sinom ušao u svoju automehaničarsku radionicu popravljati stari Fiat koji je tu držao.


Share

Dugogodišnja potraga za nestalim maloljetnicima u Grapskoj

Dugogodišnja potraga za nestalim maloljetnicima u Grapskoj

DetektorDuže od 30 godina stanovnici Grapske kod Doboja traže više od 30 ljudi koji su ubijeni i nestali u proteklom ratu, među kojima su i dvije maloljetne osobe, a za čija ubistva je do danas osuđena samo jedna osoba u Njemačkoj.

Admir Hurtić je imao 13 godina i išao u sedmi razred osnovne škole kada je u proljeće 1992. nestao u Grapskoj kod Doboja. Njegov rođak Amir ga pamti kao crnokosog, pametnog dječaka, koji je volio knjige, romane i trenirao fudbal u lokalnom klubu.

“Njegov otac Ibrahim je bio učitelj u osnovnoj školi. Imali su kućnu biblioteku. Admir je pročitao većinu tih knjiga. Nekoliko dana prije napada na Grapsku, pitao je jednu našu nastavnicu da li ćemo preživjeti i šta će se s nama desiti“, kaže Amir, njegov školski drug i rođak.


Share

Sven Milekić: Braniteljske udruge su među glavnim poduzetnicima pamćenja

Sven Milekić: Braniteljske udruge su među glavnim poduzetnicima pamćenja

portalnovosti_logoTe udruge održavaju dominantni prikaz rata, s tim da među onim vidljivijima postoje razlike – jedne zagovaraju srednjostrujaški prikaz, kao što to čine udruge koje gaje baštinu Franje Tuđmana, a druge, ekstremnije, gaje filoustaški, odnosno HOS-ovski prikaz rata, kaže politolog, istraživač stavova udruga hrvatskih veterana prema Srbima.

Sven Milekić doktorirao je pri Sveučilištu Maynooth u Irskoj, gdje je obranio disertaciju o ulozi hrvatskih veteranskih udruga u formiranju dominantnog narativa o ratu 1990-ih. Trenutno je angažiran kao postdoktoralni istraživač pri Demokratskom institutu Central European Universityja (CEU), na međunarodnom znanstvenom projektu “The Aggressor: Self-Perception and External Perception of an Actor Between Nations” (“Agresor: samopercepcija i vanjska percepcija aktera među nacijama”) u sklopu Ladenburgove istraživačke mreže. Nedavno mu je u “Tragovima”, znanstvenom časopisu Arhiva Srba u Hrvatskoj, objavljen rad “Protiv ‘izjednačavanja žrtve i agresora’: stavovi udruga hrvatskih veterana prema Srbima”, a tim povodom vodili smo ovaj razgovor.


Share

Neke traume vide se samo kroz priče

Neke traume vide se samo kroz priče

Kulture sećanja - Audio - Story - 1Kada je imala 14 godina, Milijana Kostić Bjegović radila je na farmi pilića. U nozdrve joj je prodirao miris živine, ispred nje bili su složeni pilići, bezbroj pilića koje je slagala na kamion. Nakon celonoćnog rada, bila je umorna ali zadovoljna, jer je znala da će zaraditi pet evra na sat i da će moći da kupi sveske za školu. Dok mi je pričala svoju priču, objasnila je da nije bilo toliko strašno raditi koliko su bile strašne posete Crvenom krstu. Sećanje je vodi tamo, ispred gomile odeće. Razmišlja da li da nešto od toga uzme. Onda bira, prebira i iznova se oseća poniženo. U toj odeći odlazi u školu, gde mora da se suoči s vršnjacima. Oni nose adidas i nike, a Milijana… „Zatvorim oči i vidim… Svi ručaju, a ja čekam u učionici ili idem kući… Ponekad imam prijatelje. Onda saznaju za brisanje, Srbiju, Kosovo… Postajem čefurka i onda više nemam prijatelje”, zapisao sam njene reči u knjizi To se ne može izbrisati (Goga, 2024).

Milijana kaže da su deca dušice, čiste dušice, ali roditelji im govore različite stvari. A roditelji su njenim školskim drugovima i drugaricama govorili ružno o njoj, o detetu na „-ić” koje je sa ocem i majkom išlo po kancelarijama pred kojima su im svaki put iznova zatvarali vrata, a da nisu znali zašto. Isto kao što nije znala zašto mora da se plaši policajca. Kasnije je saznala da je to zato što bi policajac nju, njenog brata, oca i majku mogao da odvede preko granice, možda i u rat. Cela porodica je 1992. bila izbrisana iz registra stalnih stanovnika Republike Slovenije i time je bačena u siromaštvo i strah od progona iz države.


Share