– Vjerovali smo da se nakon holokausta genocid ne može dogoditi. Zato je važno ne samo sjećati se, već taj spomendan treba da bude prepreka da se tako nešto zaista nikada ne dogodi. Danas imamo toliko složenu situaciju u cijelom svijetu u vezi sa Gazom, Palestinom, poštovanjem međunarodnih normi, da je Srebrenica još jedan poziv da se sudske činjenice moraju poštovati, da niko nije iznad zakona i da najteži ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata mora biti zapamćen – dodaje Kandić.
BOG, BATINA I ZABORAV
„[…] u Sušici ja sam bio s jedne strane sa oružjem, uniforma; s druge strane bile su žene koje su godina moje majke, bila su djeca, bili su moji drugovi s kojima sam godine provodio u kafeima, sportskim terenima, ljetovanjima.“ – Dragan Nikolić, MKSJ
Pre 32 godine, 31. maja 1992. godine, po naređenju komandata Prve birčanske pešadijske brigade Vojske Republike Srpske, majora Svetozara Andrića, u Vlasenici je formiran logor Sušica, jedan od najozloglašenijih zatočeničkih objekata u istočnoj Bosni. Za četiri meseca koliko je funkcionisao, vojska i policija bosanskih Srba su u logoru Sušica zatočili najmanje 2000 bosanskih Muslimana, pretežno civila – muškaraca, žena, staraca i dece. U logoru je streljano ili je od posledica premlaćivanja preminulo oko 200 zatočenika.