Milica Kostić je direktorka pravnog programa Fonda za humanitarno pravo. U Fondu je od 2012. godine, kada je počela da radi kao istraživač na dokumentovanju žrtava rata u Hrvatskoj. Prethodno je radila u advokatskoj kući Freshfields Bruckhaus Deringer, u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, te kao asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta Union u Beogradu na predmetu Međunarodno javno pravo.
Uprkos tvrdnji premijera Srbije Aleksandra Vučića da njegova zemlja ima najbolje rezultate u procesuiranju ratnih zločina na Balkanu, podaci pokazuju da Srbija zapravo zaostaje za svojim susedima, BiH i Hrvatskom.
Obmanjujuća tvrdnja Aleksandra Vučića, koju je on izneo ove sedmice, da Srbija prednjači u regionu kada je reč o predmetima ratnih zločina, ponovo je aktualizovala pitanje o tome koliko se balkanske zemlje angažuju u procesiranju odgovornih za zločine i zloupotrebe počinjene tokom raspada Jugoslavije.
“Hoću da kažem veliko izvini što su postojali oni u Srbiji koji su u trenutku zločinačke Oluje okretali glavu od vas i nisu dovoljno brinuli o svom narodu”, rekao je premijer Srbije Aleksandar Vučić na manifestaciji povodom obeležavanja Dana sećanja na stradanje i progon Srba iz Hrvatske 1995. godine. Rekao i ostao nedorečen. Iz njegovog nastupa ne vidi se precizno čak ni kome se izvinjava, a kamoli ko su „ljudi koji nisu dovoljno brinuli o svom narodu“. Da li je baš on među tim ljudima?
Ni jedne nema bolje od naše policije
Akciji “Oluja” prethodio je neuspjeli pokušaj međunarodne zajednice 3. kolovoza u Ženevi da kninske vlasti privoli da prihvate Plan Z-4 koji je trebao Srbima garantirati određeni stupanj autonomije u Hrvatskoj i osigurati reintegraciju Hrvatske u ustavno-pravni poredak zemlje.
U petak, 4. kolovoza 1995. godine, u pet sati ujutro, započela je vojno-redarstvena akcija. U Hrvatskoj ističu da je akcija provedena vojno besprijekorno, a da su se pojedinačni zločini dogodili kasnije.