Podmetačina je da bi narod bio kriv

Rat u Bosni i Hercegovini bio je međunarodni oružani sukob u koji su bile uključene i Srbija i Hrvatska

Glavni tužitelj Haškog tribunala, Serge Brammertz za avangardu komentira presude Mladiću, “dokazano je da su počinjeni masovni zločini protiv čovječnosti u općinama u Bosni i Hercegovini”, Prliću i ostalima: “Dokazano je da je Hrvatska imala punu kontrolu nad HVO-om koji je počinio široko rasprostranjene zločine, ili da je Hrvatska dala svoje vlastite oficire Hrvatske vojske da komanduju snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini, ili da je Hrvatska pružila logističku podršku tim snagama, ili da je Hrvatska slala vlastite snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu da neposredno učestvuju u sukobu”; o komentarima po kojima se Srbija, nakon presuda Mladiću i Karadžiću, “izvukla” od odgovornosti za rat u BiH, “Međunarodni sud pravde je utvrdio da je Srbija propustila spriječiti i kazniti genocid u Srebrenici.

Nemanja Stjepanović za N1 o završetku rada Haškog tribunala

Nemanja Stjepanović iz Fonda za humanitarno pravo smatra da je sada teže prekrajati istoriju, pošto je Tribunal u Hagu ostavio dosta činjenica. On kaže da je danas lakše onima koji proučavaju dokumenta suda, da se obračunaju s mitovima koji se uspostavljaju.

Izvor: N1

Proslava na masovnim grobnicama

Kako vreme odmiče, tihi ponos postaje glasniji. Posle slavljenja „legendarnog“ Prištinskog korpusa i „herojske“ Treće armije VJ koji su 1999. godine na Kosovu u delo sprovodili cilj udruženog zločinačkog poduhvata da se albansko stanovništvo zločinima zastraši i trajno protera, nije bilo razloga da se slična počast ne ukaže i Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ), takođe umešanoj u kosovski sukob.

Hag nakon kraja

Dvadeset tri godine od početka rada, Tribunal u Hagu zatvara vrata. Srbija je tom sudu izručila ukupno 45 optuženika, od 46 koliko ih je Hag tražio (bivši ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stojiljković izvršio je samoubistvo). Od tog broja, bilo je 27 dobrovoljnih predaja, 14 hapšenja i još četiri hapšenja u inostranstvu.

Posle odslužene kazne, jedan broj osuđenih za najteže ratne zločine vraća se u Srbiju. Kako ih država i društvo dočekuju i tretiraju, i kakav je odnos prema presudama Tribunala, pogledajte u specijalu Radija Slobodna Evropa „Haški tribunal – posle kraja“.

Izvor: Slobodna Evropa

Srbija: Malo se zna o ratovima i zločinima

Građani Srbije slabo su obavešteni o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, ratnim zločinima i samim suđenjima. Njih 59 odsto je sopstvenu informisanost procenilo kao lošu, jedan je od pokazatelja istraživanja, koje su zajednički sproveli Fond za humanitarno pravo, Istraživačko – izdavački centar Demostat i dnevni list Danas.

Da li je Hag amnestirao Miloševića?

OTVORENO PISMO: „Zašto se u našoj državi i dalje uglavnom šuti o napadu i razaranju Dubrovnika i stradavanju stanovnika?“

Prije 26 godina izvršen je najžešći napad na Dubrovnik, drevni grad i biser hrvatske, mediteranske i svjetske kulturne baštine.

U susjednoj Hrvatskoj 6. decembar se obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. U Crnoj Gori se uglavnom šuti o svemu što ima veze sa dubrovačkim ratištem, razaranjem tog grada, stradanjem njegovih žitelja, pljačkom kako javne tako i privatne imovine. Šuti se i o uzaludno položenim životima građana Crne Gore koji su se u ratnom pohodu na Dubrovnik našli zahvaljujući tadašnjoj vladajućoj politici i manipulacijama političke elite.

Prije 26 godina zagrmjele su po dubrovačkim zidinama crnogorske puške iz “noći bratske krvomutnje”. Cijenu iluzije da se jednoj braći može pomoći pucanjem na drugu braću – još uvijek plaćamo svi, osim onih koji su te puške stavili ljudima u ruke.

Srbija i Hrvatska zauvijek se moraju odreći cilja teritorijalnog uvećanja na račun BiH

Srbija i Hrvatska jednom zauvijek moraju da se odreknu ciljeva koji se nikako i nikada nisu mogli niti će se moći ostvariti bez činjenja zločina. Znamo koji su to ciljevi – teritorijalno uvećanje na račun BiH i etničko razgraničenje unutar dijelova BiH. To su bili ratni ciljevi bh. Srba i Hrvata, te ratni ciljevi Srbije i Hrvatske, upozorava u razgovoru za Vijesti.ba istraživač Fonda za humanitarno pravo Nemanja Stjepanović.

„Biramo da budemo iza dimne zavese“

Haški tribunal je ponudio činjenice koje bi mogle da budu osnov pomirenja u regionu, kaže u intervjuu za DW Nemanja Stjepanović, istraživač Fonda za humanitarno pravo. Pričali smo o uspesima i promašajima Tribunala.

DW: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, poznat kao Haški tribunal, odlazi u istoriju samoubistvom u sudnici. Kako je to uopšte bilo moguće?

Nemanja Stjepanović: Ovo je jedna, ne i jedina stvar, koja pred Tribunalom nije smela da se dogodi a posledica je prekomerne brige za prava optuženih za ratne zločine. Da su ustanovljene neke rigorozne procedure usmerene na kontrolu ulaska optuženih u sudnicu, odbrana bi se sigurno žalila i bilo bi joj udovoljeno, to je problem koji postoji od početka rada suda. Istraga će bez sumnje biti sprovedena i izvesno je da će cilj biti utvrđivanje ko je, da tako kažem, saučesnik u Praljkovom samoubistvu. Ko mu je doturio otrov i da li je prekršena neka procedura pri ulasku u sudnicu. U iščekivanju rezultata te istrage, mislim da treba da govorimo o presudi koja je danas izrečena, da se setimo žrtava Prlića, Praljka i drugih koji su danas osuđeni i sagledamo kakav je rat vođen u Bosni i Hercegovini I kakva je uloga Srbije I Hrvatske bila u njemu.