Od kada je na čelo Tužilaštva za ratne zločine u Srbiji došla nova tužiteljica, ta institucija je u skoro dvije godine podigla 14 optužnica i to većinom kao rezultat regionalne saradnje u toj oblasti. Srbija je prije dvije godine usvojila i Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina, međutim stručnjaci iz te oblasti upozoravaju na njeno neadekvatno provođenje, dok se tužiteljica i njeni saradnici ne pojavljuju u javnosti.
Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, za Danas.
Iako su činjenice o značajnom broju žrtava u ratovima devedesetih godina poznate, ni posle 27 godina od početka rata nijedna država s područja nekadašnje SFRJ nije sačinila poimenični popis svojih ljudskih gubitaka.
Haški tribunal je utvrdio identitet i okolnosti smrti najmanje 15.000, a nacionalni sudovi najmanje 5.000 žrtava ratnih zločina. Državne institucije zemalja u regionu raspolažu evidencijama poginulih pripadnika oružanih snaga. Udruženja žrtava takođe raspolažu značajnim podacima o žrtvama. Organizacije koje se bave ljudskim pravima, okupljene u Koaliciji za REKOM, prikupile su relevantnu dokumentaciju i na osnovu empirijskog istraživanja utvrdile identitet i okolnosti smrti oko 20.000 ratnih žrtava. Ako je već toliko urađeno, i ako civilno društvo već 10 godina zagovara osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i popis ljudskih gubitaka u vezi sa ratovima u periodu 1991-2001. godine (REKOM), zašto Republika Srpska daje prednost međunarodnim komisijama?
PODSEĆANJE: Danas se navršava 26 godina od zločina u selu Kukurovići, ubice i dalje na slobodi.
Pre tačno 26 godina, 18. februara 1993. godine, Vojska Jugoslavije napala je selo Kukurovići kod Priboja, koje se nalazi na tromeđi između Srbije, BiH i Crne Gore.
Meštani su pobegli kroz šumu, prema Pljevljima i Priboju. Dva dana kasnije, nekoliko njih se vratilo u Kukuroviće. Zatekli su zgarišta i pobijenu stoku. U spaljenim kućama pronašli su leševe Uzeira Bulutovića, Mušana Husovića i Fatime Sarač. Oni nisu uspeli da napuste selo.
Početkom devedesetih godina, u Kukurovićima živelo je uglavnom muslimansko stanovništvo. I pre tog stravičnog napada, prema svedočenjima meštana za Fond za humanitarno pravo (FHP), pripadnici VJ su nezakonito vršili pretrese kuća, fizički maltretirali i zastrašivala meštane.
Vlada Republike Srpske imenovala je u četvrtak članove Komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine i Komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godina.
Komisija za Sarajevo, čiji će predsjednik biti Izraelac Rafael Izraeli, će imati sedam članova, a za Srebrenicu devet, i njome će predsjedavati, također Izraelac, Gideon Grajf.
Planirano je da konstitutivne sjednice ovih komisija budu održane krajem marta ili početkom aprila, a cilj njihovog rada, kako je kazao entitetski ministar pravde Anton Kasipović je da se “ekspertskim radom dođe do relevantnih podataka i činjenica o stradanju u Srebrenici i Sarajevu”.
BEOGRADSKI FOND ZA HUMANITARNO PRAVO tijekom evidentirao je brojna ubojstva koja su pristalice Vojislava Šešelja uz pomoć srbijanske policije izvršili od 1991. do 1995. da bi Hrvate otjerali.
Zločine nad Hrvatima od 1991. do 1995. na teritoriju skoro cijele Vojvodine počinili su članovi Srpske radikalne stranke (SRS) i grupe povezane s lide-rom te partije Vojislavom Šešeljem, ali su u njih bile umiješane i Jugoslavenska narodna armija (JNA), srpska policija i Resor državne bezbednosti (RDB) Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. To je rečeno prošle nedjelje u Beogradu, prilikom predstavljanja novog “Dosjea” Fonda za humanitarno pravo (FHP), nevladine organizacije koja se od 1992. godine bavi onim što bi trebala raditi država – istražuje ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije, podnosi prijave protiv osumnjičenih, pokušava zaštititi prava žrtava.
Republika Srbija nikada nije objasnila kako su dvoje njenih državljana protuzakonito odvedena iz obiteljske kuće i nestala.
Srbija ih nije tražila jer da ih je tražila onda bi sigurno na naš upit odgovorila konkretnije od onoga – vaša prijava se odbacuje. Činjenica je da je moj otac bio politički angažiran, kao i moj stric. Činjenica je da su samo oni iz sela odvedeni od strane uniformiranih lica. Činjenica je da su svjedoci potvrdili da su ih vidjeli u prostorijama SUP-a Šid. Činjenica je da je nakon njihovog odvođenja i nestanka veći dio Hrvata napustio Morović. Ponavljam, nikada niti jednu informaciju nismo dobili od službenih tijela progona osim da nam se zahtjevi i prijave odbacuju – kaže u razgovoru za Danas Vesna Abjanović, ćerka Mate Abjanovića, koji je 23. oktobra 1991. sa bratom Ivicom nestao iz vojvođanskog sela Morović i čija sudbina do danas nije razrešena.
Inicijativa mladih za ljudska prava – Kosovo (YIHR Kosovo) i Inicijativa mladih za ljudska prava – Srbija (YIHR Srbija) osuđuju i snažno se protive odluci premijera Kosova, Ramuša Haradinaja, da imenuje bivšeg komandanta OVK Sulejmana Selimija za političkog savetnika.
Ova odluka je usledila nekoliko dana nakon što je Selimi pušten na uslovnu slobodu, pošto je odslužio više od 5 godina zatvora u ukupnom trajanju od 7 godina. Sulejman Selimi je osuđen za ratne zločine protiv civilnog stanovništva tokom 1998-1999. godine.
Osim što ga je premijer Kosova Haradinaj velikodušno prihvatio u svoj kabinet, drugi državni zvaničnici su nakon njegovog otpusta posetili Selimija i opisali ga kao heroja albanskog naroda. Predsednik Kosova, Hašim Tači, rekao je da je “sa živim herojem na slobodi, generalom Sulejmanom Selimijem, Kosovo bolje i bezbednije”.
Na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine u Republici Srbiji u periodu od 1991. do 1995. sprovođena je kampanja zastrašivanja i pritisaka na hrvatske civile s ciljem da se isele iz svojih kuća i napuste Srbiju.
Na današnjem glavnom pretresu u predmetu „Trnje“ trebalo je da budu održane završne reči, međutim, suđenje je odloženo zbog bolesti jednog od optuženih – Pavla Gavrilovića.
Podsetimo, Gavrilović i Rajko Kozlina, nekadašnji pripadnici Vojske Jugoslavije, terete se za ubistvo 27 albanski civila u selu Trnje u martu 1999. godine. Optužnica protiv njih je podignuta u novembru 2013. godine, a suđenje je počelo 24. februara 2015. godine.
