Tužilaštvo sa sve manje tužbi

BOG, BATINA I ZABORAV

„[…] u Sušici ja sam bio s jedne strane sa oružjem, uniforma; s druge strane bile su žene koje su godina moje majke, bila su djeca, bili su moji drugovi s kojima sam godine provodio u kafeima, sportskim terenima, ljetovanjima.“ – Dragan Nikolić, MKSJ

Pre 32 godine, 31. maja 1992. godine, po naređenju komandata Prve birčanske pešadijske brigade Vojske Republike Srpske, majora Svetozara Andrića, u Vlasenici je formiran logor Sušica, jedan od najozloglašenijih zatočeničkih objekata u istočnoj Bosni. Za četiri meseca koliko je funkcionisao, vojska i policija bosanskih Srba su u logoru Sušica zatočili najmanje 2000 bosanskih Muslimana, pretežno civila – muškaraca, žena, staraca i dece. U logoru je streljano ili je od posledica premlaćivanja preminulo oko 200 zatočenika.

Nataša Kandić za “Avaz”: Ono što se danas događa u Srbiji je, u civilizacijskom i moralnom smislu, sramota

Ono što je sada važno je da se podsjetimo da ovakva Srbija nije kao što je bila prije 10 godina.

Sjednica Generalne skupštine UN-a s velikom pažnjom pratit će se i u regionu. Uspostavljanje Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici važan je za sve na prostoru bivše Jugoslavije, kaže poznata srbijanska aktivistkinja, borkinja za ljudska prava i osnivačica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Nataša Kandić.

PRELOMNA TAČKA: Je li rezolucija o Srebrenici u interesu Srbije?

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 23. Maja Nacrt rezolucije o genocidu u Srebrenici. Šta donosi nova rezolucija u putu suočavanja sa prošlošću, kako društvo može da se nosi s netoleracijom kulture sjećanja, kako spriječiti falsifikovanje istorije?

Na ta pitanja odgovaraju Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo (FHP), Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava Srbije (YiHR) i Dejan Atanacković, pisac i vizualni umjetnik.

Verovali ili ne

U toku je postupak izbora Glavnog javnog tužioca za ratne zločine. Za tu poziciju se prijavila Snežana Stanojković, koja je na toj funkciji već skoro 7 godina. Njen učinak su kolege, a sada i Fond za humanitarno pravo, ocenili kao poražavajući. Tokom njenog rukovođenja Javnim tužilaštvom za ratne zločine, podignuto je svega 16 optužnica koje su rezultat vlastite istrage. U isto vreme broj zamenika tužilaca za ratne zločine je udvostručen.

Kolegijum JTRZ-a je krajem marta Visokom savetu tužilaštva uputio negativno mišljenje o kandidatkinji Snežani Stanojković za izbor na mesto tužioca u tom tužilaštvu, ukazujući da ona ne ispunjava kriterijume stručnosti, dostojnosti i osposobljenosti. Za tu odluku je glasalo 7 od 10 tužilaca. Govori Nenad Golčevski, izvršni direktor FHP-a. Razgovor vodila Svetlana Lukić.

Izvor: Pescanik.net

Hrtkovci – hronologija sećanja

Šestog maja 1992. godine u Hrtkovcima Srpska radikalna stranka održala je predizborni miting na kom je Vojislav Šešelj poručio da u Sremu nema mesta za Hrvate.

Okupljene je najpre pozdravio Blagoje Dudić ispred lokalnog odbora SRS, a potom su, pred više od hiljadu ljudi na skupu, govorili Marija Pačanin iz rumskog ogranka stranke, Milan Žilić, lokalni sekretar SRS i Vojislav Šešelj.

Šešelj je u svom govoru, između ostalog, rekao sledeće: „I u ovom selu, Hrtkovcima, i u ovom mestu srpskog Srema nema mesta Hrvatima. Kojim Hrvatima samo ima mestima među nama? Samo onim Hrvatima i njihovim porodicama koji su zajedno sa nama krvarili na frontovima.“ „[T]reba svakoj izbegloj srpskoj porodici da damo adresu jedne hrvatske porodice. Daće milicija, milicija će raditi onako kako vlast odluči, a mi ćemo uskoro biti vlast. Lepo, sve izbegle srpske porodice će doći na hrvatska vrata i zatečenim Hrvatima dati svoje adrese u Zagrebu i u drugim hrvatskim mestima. Hoće, hoće. Biće dovoljno autobusa, izvešćemo ih na granicu srpske zemlje, odatle peške neka produže, ako sami ne odu.Šešeljevo izlaganje je bilo praćeno povicima „Ustaše napolje“ i „Hrvati u Hrvatsku“.

Kosovo: Objavljen izveštaj „Početak nove faze u suđenjima za ratne zločine“

Autor izveštaja Amer Alija iz FHP Kosovo kazao je da je od završetka rata kosovsko pravosuđe samo ili u saradnji sa međunarodnim sudijama osudilo za ratni zločin i zločine protiv čovečnosti 74 osobe, dok je ubijeno više od 10.000 civila.

25 GODINA OD ZLOČINA U KALUĐERSKOM LAZU

Prošlo je punih 25 godina od kako su pripadnici Vojske Savezne Republike Jugoslavije na području Kaluđerskog laza, u blizini Rožaja, ubili ukupno 22 i ranili 7 civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahvaćenog Kosova izbjegli na teritoriju Crne Gore za vrijeme NATO intervencije 1999. godine. Među ubijenima su bili djeca, žena i starci. Do danas niko za ta ubistva nije kažnjen, nije ni utvrđeno da je izvršen ratni zločin, žrtve i porodice žrtava nisu obeštećene, u Kaluđerskom lazu nema spomenika.

Akcija za ljudska prava očekuje da Vrhovni državni tužilac obezbijedi preispitivanje procesuiranja ovog zločina, da Vlada nađe način da se žrtve obeštete i da se lokalna samouprava postara da se žrtvama u Kaluđerskom lazu podigne spomenik.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST NE U NAŠE IME – 31. GODINA OD RATNOG ZLOČINA U AHMIĆIMA

Mi dolje potpisani, u povodu 31. obljetnice ratnih zločina počinjenih u Ahmićima pokraj Viteza, upućujemo javnosti zajedničku izjavu.

Ratni zločin u Ahmićima jedan je od najpoznatijih i najokrutnijih zločina na teritoriji nekadašnje Jugoslavije. Ujedno, to je i najveći pojedinačni zločin počinjen tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je 116 osoba. Dvije mjesne džamije su uništene do temelja.

U ranim jutarnjim satima, 16. travnja 1993, napad na srednjobosansko mjesto izvele su lokalne postrojbe HVO-a. Haški je sud zločine u ovom mjestu okarakterizirao zločinom protiv čovječnosti. Među ostalima, Dario Kordić je osuđen po zapovjednoj odgovornosti na 25 godina zatvora za ratne zločine počinjene u središnjoj Bosni, uključujući i Ahmiće.

Nema optužnica – nema zločina

Tokom rata na Kosovu (februar 1998 – jun 1999) srpska vojska i policija ubile su više od 7.000 albanskih civila. Najmanje četvrtina žrtava bile su žene i deca. Opljačkano je i u Albaniju proterano oko 800.000 ljudi.

Do danas su na 4 lokacije u Srbiji otkrivene masovne grobnice sa 941 telom, pre svega albanskih civila ubijenih 1999: u Batajnici 744 (tela iz hladnjače nađene u Dunavu kod Tekije); u Petrovom selu (opština Kladovo) najmanje 61 telo; u jezeru Perućac 84 tela; u Rudnici najmanje 52 tela.