Deset je sati ujutro, 9. novembra, 1993.
Stari most je pod intenzivnom tenkovskom paljbom, koja je započela prethodnog dana. Pogoci su često izravni i imaju gustu, kamenu rasprskotinu. No, luk se još drži: grčevito se hvata za obale snagom koju mu dopuštaju zakoni fizike.
Trojica ljudi, koji iz neposredne blizine snimaju te dramatične trenutke – Enes Delalić, Eldin Palata i Jimmy James – ne znaju pronaći prave riječi za ono što vide: postoji prizor koji kamera snima, to je sve. Možda se to što se događa i ne može nikako nazvati, jer smisao i svrha tog događaja još ne postoje; oni će biti naknadno učitani. Naknadno: to znači kada svijet napokon bude prisiljen da televizijske snimke dvaju mostarskih obala, vraćenih u svoje primitivno stanje, prihvati kao dokument stradanja jednoga ranjenog, ali nepokorenog grada – tu, u srcu Evrope.