B92: FHP: Naknada štete zbog torture
Izvor: B92
Beograd — Fond za humanitarno pravo saopštio je da je država isplatila Danilu Dimitrijeviću 250.000 dinara na ime naknade štete zbog torture u novosadskoj policiji 1997. godine.
Izvor: B92
Beograd — Fond za humanitarno pravo saopštio je da je država isplatila Danilu Dimitrijeviću 250.000 dinara na ime naknade štete zbog torture u novosadskoj policiji 1997. godine.
U Zvorniku su u vreme oružanih sukoba u BiH počinjeni teški zločini nad bošnjačkim civilima. Ubijeno je više od hiljadu ljudi, mnogi su teško ranjeni, veliki broj bio je zatočen u nekom od devet logora na terirtoriji opštine Zvornik, opljačkana je velika imovina Bošnjaka u Zvorniku i selima u okolini.
Izveštaj sa suđenja – 17. jun 2008.
Dana 17. juna 2008. godine, pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu, održano je ročište po tužbi za naknadu štete protiv Republike Srbije koju je Fond za humanitarno pravo podneo 24. decembra 2006. godine u ime Šefćeta Mehmedovića, zbog odgovornosti države za torturu koju su nad njim izvršili pripadnici MUP-a Republike Srbije u januaru 1994. godine. Na ročištu je u svojstvu svedoka saslušan Šefkija Mujković, iz sela Murovce, [opština Novi Pazar].
Krajem jula 1995, nakon ulaska snaga bosanskih Srba u zaštićene enklave Srebrenicu i Žepu, oko 850 Bošnjaka spas su potražili begom preko Drine. Po prelasku Srbiju strpani su u logore koji su se zvanično zvali prihvatni centri. U vreme rata u Hrvatskoj u logorima na području Vojvodine, ali i u drugim delovima Srbije, bilo je zatvoreno oko 5.000 ljudi, mahom civila. Pravni stručnjaci u Beogradu sada od vlasti traže da logorašima plate odštetu.
Izvor: Danas
Beograd – Žrtve ratova na prostoru bivše Jugoslavije nemaju podršku država i prepuštene su same sebi, ocenili su predstavnici Fonda za humanitarno pravo, prilikom predstavljanja javnosti novih članova Upravnog odbora te nevladine organizacije.
U kontekstu očekivanja rezultata međunarodne pravde, sve je uočljiviji nezavidan položaj (preživjelih) žrtava zločina i porodica ubijenih i nestalih. Kada se radi o obezbjeđenju praktičnih oblika podrške i pomoći, pritvorena optužena lica su u mnogo boljem položaju nego žrtve zločina. Pravila o pravičnim (fer) suđenjima precizno utvrđuju položaj optuženog u postupku i štite takva lice od nehumanog postupanja. Međutim, druga grupacija je uglavnom ignorisana u zahtjevima i potrebi da dobije bilo kakvu satisfakciju za pretrpljeni gubitak i patnje i često je izložena poniženjima i pritiscima. Da li postoji „dvostruki standard“ u pogledu ljudskih prava za (a) navodne izvršioce i (b) žrtve zločina?
1. Istražiti navode o sudbini nestalih na Kosovu
Vise od tri godine, Fond za humanitarno pravo istražuje i sakuplja informacije o ubijenim i nestalim na Kosovu, u periodu od 1998 do 2000. Prema podacima Međunardnog Komiteta Crvenog Krsta, još ima oko 1.900 nestalih na Kosovu, među kojima je 1400 Albanaca i 500 Srba i drugih nealbanaca.
U oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji, u periodu 1991-1995. i 1998 -2000. godine, stradalo je najmanje 120.000 ljudi i još uvek nije razjašnjena sudbina 17.158 nestalih. Odgovornim po komandnoj odgovornosti i neposrednim počiniocima ratnih zločina sudi se pred Međunarodnim krivičnim tribunalom [Haški tribunal], međunarodnim sudskim većima na Kosovu, Sudom BiH, i nacionalnim sudovima, u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Do sada je osuđeno 250 optuženih, koji izdržavaju zatvorske kazne, dok je oko 400 Srba u Hrvatskoj osuđeno u odsustvu. Pred Haškim tribunalom u toku je suđenje 23.orici optuženih a u državama bivše Jugoslavije za ratne zločine odgovara oko 200 optuženih. Jedno suđenje pred Haškim tribunalom prosečno traje dve godine, dok na nacionalnom nivou ima slučajeva da postupak traje i nekoliko godina. To se događa u Hrvatskoj (slučaj Koranski most i slučaj Lovas-suđenje u odsustvu], u Srbiji i na Kosovu, u slučajevima ponovljenih suđenja [slučaj Ovčara – Srbija i slučaj Lapska grupa -Kosovo].
Prema podacima MKCK još uvek je nepoznata sudbina 17,158 ljudi koji su enstali u oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji. Na osnovu međunarodnog prava, njihove porodice imaju pravo da znaju šta se dogodilo s njihovim najbližim i ko je za to odgovoran. Oni imaju pravo i na reparacije, na naknadu štete, ali i na socijalnu, zdravstvenu i psihološku podršku društva kako bi im se olakšale traume koje su preživjeli i koje preživljavaju. I svi mi ostali, koji smo imali dovoljno sreće da nam zločini bar neposredno i trajno ne upropaste živote, imamo pravo na državne mere koje treba da spreče da se takvi zločini ponove, a to su: utvrđivanje istine o zločinu, kažnjavanje zločinaca, uključivanje istinitog opisa kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u udžbenike na svim nivoima obrazovanja, komemoracija i odavanje pošte žrtvama itd.
Konferencija za štampu Fonda za humanitarno pravo
utorak, 17.06.2008. 13:00-14:00h
TANJUG, Međunarodni pres centar Beograd, Knez Mihailova 6, III sprat